Uslijedila su velika obećanja i Savez (2.kor.ned.)

  • Ispis

Post 15,1-12. 17-18: U uvodu 15. poglavlja čuju se riječi: „Ne boj se, Abrahame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika. Uslijedila su velika obećanja i Savez. Abrahamova vjera stavljena je na kušnju, obećanja se još nikako ne ostvaruju. Abraham se nije mogao utješiti, duboko je u srcu nosio nezadovoljstvo koje nikomu nije otkrivao, pa ni Saraji. Bila je to nutarnja bol jer nema potomka. Ipak se ohrabri i svoje srce otvori Gospodinu, Onomu koji dobro poznaje što je najdublje u svakome čovjeku: „Moj Gospodine Bože, čemu mi tvoji darovi, kad sam bez poroda? Jedan će od mojih ukućana postati moj baštinik. “Na to Gospodin odgovori konačno mu obećavši da će dobiti sina: „Baštinik će biti tvoj potomak“. Bila je noć. Bog izvede Abrahama i reče mu: „Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti. Toliko će biti tvoje potomstvo.“ I sad je uslijedila uporišna točka svih vjernika: „On povjerova Gospodinu, i to mu se uračuna u pravednost“. To je bio drugi čin vjere što ga iskazao nakon niza godina kada je ono istom napustio očinsku kuću. Abraham očituje Bogu svoje posvemašnje predanje, a to je predanje svoga uma i sasvim je obuzet ljubavlju prema Bogu kojemu podlaže svako svoje dobro, tako da Bog koji ga učini „pravednikom“ izbriše grijehe ukoliko ih ima. I sada se sam Bog želi s ovim pravednikom povezati saveziničkim ugovorom. Do sada su bile riječi obećanja, od sada slijedi obveza pod zakletvom. Abraham priprema obred saveza. Uzima junicu, kozu, ovna prinese ih i rasiječe na pole, jednu polu stavi s jedne strane a drugu s druge strane. Prinese zatim grlicu i golubića, jedno stavlja s jedne, a drugo s druge strane. Stojati i čekati dok sunce ne zađe, u Abrahamu proizvodi jezu. I ova kušnja nije slučajna, ona je predosjećanje da će njegovi potomci trpjeti ropstvo u Egiptu. Ali dobio je obećanje o oslobođenju. I u mrklini noći pojavi se vatrena kugla kao „zadimljen žeravnjak i goruća zublja“. Prošao je Gospod između pola na žrtveniku i tim znakom izvršio obred saveza. To je bio znak zakletve. I sada Abraham izgovara: bio i ja rasječen kao ove pole ne budem li vjeran Savezu. Bog će tako pozvati sve vjernike poput Abrahama, iz svakoga naroda i svake kulture. 

Fili 3,17-4,1: Ranije smo rekli da su grad Filipi naselili „italski kolonisti“, i vrlo je malo bilo židovske dijaspore. Pavao je mogao otvoreno pristupiti s jedinstvenim izlaganjem starozavjetne baštine iz koje po Kristu jesu njeni slijednici. Prihvaćanjem Krista, oni osim što su zakoniti građani s pravom državljanstva države u kojoj žive, sada stječu status i nebeskih kolonijalista. Postaju baštinici neba i djeca Božja. To im nije bilo teško shvatiti i bili su velika utvrda vjere u Krista, na što je Pavao jako ponosan. Ipak, opasnost stalno postoji od judeokršćana, koji su svugdje unosili pomutnju, pa je stoga mogućnost uljeza i među Filipljane. Pavao se silno bori ukazati na pogled naprijed, i neka se ne osvrću nazad, niti na poganski način života, kojeg su napustili, niti na judeokršćanski stav o potrebi prihvaćanja starog Mojsijevog obrednog zakona. Vi, dakle, idite naprijed i budite moji nasljedovatelji, a ne živjeti poput onih koji tako žive, kao da su neprijatelji križa Kristova. Njima je svršetak propast, bog im je trbuh, slava u sramoti. Pazite dobro, i tijelo je određeno za slavu, a ne za neke niske porive i raspuštenost. Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, čvrsto stojte u Gospodinu, kaže Pavao.

Lk 9,28-36: Nakon što je Isus prilično dugo djelovao u Galileji propovijedajući Kraljevstvo Božje gotovo u svim gradovima i selima, te nakon Petrove vjeroispovijesti o Isusu da je on Krist Pomazanik, Sin Božji, Isus povede trojicu apostola Petra, Jakova i Ivana na goru Tabor. Apostoli su sigurni da je Isus Mesija, stoga ga vjerno slijede ma gdje pošao. Na gori Tabor dogodilo se 'Preobraženje' kao nagovještaj onoga preobraženja u uskrsnuću Isusa, te uzdignuću u nebo. Tada se događa u Objavi nesvakidašnji događaj, jer uz Isusa su još dva lika. Što je redovit slučaj Trojstva još od susreta Abrahama s Božjim licem. Moguće je da se radi o dva anđela, a glas se Očev čuje s neba: Ovo je Sin moj ljubljeni...“ Ipak treba uvažiti i Petra koji u ovoj dvojici vidi Mojsija i Iliju. A u njima vidi sav Zakon i Proroke koji svjedoče za Radosnu vijest dolaska Mesije. Oni potvrđuju Isusovo proročanstvo o njegovoj smrti. I tada Bog sam potvrđuje da je Isus Mesija i prorok koga je davno obećao. Zato apostolima ne treba smetati Isusova smrt, jer ona je u predviđena u Providnosti Očevoj. Božje se djelo nastavlja dalje.