Valja paziti, jezik pojedinaca i društvenih medija, može imati đavolsku moć i zapaliti vatru većih razmjera (sub.6.tj.g.II.)

  • Ispis

Valja paziti, jezik pojedinaca i društvenih medija, može imati đavolsku moć i zapaliti vatru većih razmjera (sub.6.tj.g.II.)

Jak 3, 1-10:Jakovljevo obraćanje 'prvim kršćanima' prvenstveno u Jeruzalemu i okolici, a onda i svima u diaspori, jasno postavlja uzvišenu vrijednost vjere koja nije i ne smije biti odvojena od djela. Ako i jest ona kao takva ne vrijedi za spasenje. Stoga, kršćanski učitelji imaju puno veću odgovornost nego ostali kršćani jer moraju vlastiti život pretvoriti u propovijed.
U prvom redu, misli se na grijehe u govoru. Tko vlada nad jezikom, vlada nad sobom. Savršenstvo se sastoji u potpunosti vladanja nad sobom. Živopisnost Jakovljevih primjera ostavljaju jasnu poruku da ne treba nikakve posebne opomene. Ono što je nemoguće u prirodi, nemoguće je i u čovjeku. Isti zakoni vrijede. Mala iskra vatre zapali cijele šume. Stoga, valja paziti, jezik može imati đavolsku moć, preko kojega prolazi paklenska vatra koja pretvara u požar cijeli svijet s njegovim dostignućima.

Mk 9, 2-13: Današnje Evanđelje predstavlja 'Isusovo preobraženje'. Sam događaj ima cilj daljnjeg utvrđenja apostola u vjeri prema onoj Petrovoj ispovijesti: Ti si Pomazanik – Si Božji. Trebamo se podsjetiti kako je na početku Isusovog djelovanja, na Isusovom krštenju, očitovan identitet Sina Božjega, ali tada nije bilo apostola, sada  slava Isusova postaje vidljiva trojici apostola. Nebeski glas ponovo utvrđuje Isusov identitet. Prikaz podsjeća na najveću starozavjetnu objavu, jer se događa uz prisustvo Ilije i Mojsija, koji su susreli Boga na Sinaju. Nakon svega viđenoga, Petar neprestano predlaže da se produži ovo iskustvo tako što će sagraditi tri sjenice, a zapravo on je prilično uplašen i ne zna što bi rekao. Ipak, Petar je ovdje vidio Mojsija i Iliju, koji su predstavnici Zakona i Proroka i oni dobro potvrđuju Petrovo ranije priznaje o Isusu. Ovdje treba uvažiti i židovsko shvaćanje i očekivanje. Ilija je imao sljedeće zadaće: raditi na nutarnjoj obnovi – obraćenjem i pokorom izabranog naroda kojega je grijeh odijelio od Boga. Nadalje, učiniti i vanjsku obnovu ujedinjenjem izabranog naroda po čistoj krvi i rasi. Slijedila bi najava spasenja, čemu prethodi i borba protiv Antikrista s dolaskom Krista. Mogli bi to i ovako reći: kad zavlada mir i vanjska sređenost zajednice, kad bude svladan Antikrist, a Mesija pomazan za kraljevsku službu, počinje veliko vrijeme milosti. U ovom slučaju Ilija je Ivan Krstitelj.
Rasprava pri silasku niz brdo ukazuje nagovještaj muke. Naime, Sin Čovječji mora trpjeti i uskrsnuti od mrtvih.