Ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga (32.tj.pet.)

Ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga (32.tj.pet.)

Mudr 13, 1-9: Izraelac zna da je Bog stvoritelj svijeta i da on, kao Božje djelo, objavljuje Božju veličinu, snagu i mudrost. Pisac Knjige Mudrosti čvrsto je uvjeren da bi poganin tj. Nežidov već iz samoga promatranja svijeta, iz veličanstvenosti, ljepote i snage stvorenja morao doći do zaključka o stvoritelju, makar nikad ništa i ne čuo o izraelskoj vjerničkoj predaji. Kad pogani unatoč toga, umjesto stvoritelja štuju njegova djela, pokazuju da su glupi. Izraelcu je vrijedna svaka kritika idolopoklonstva koja je manifestirana u pobožanstvenjenju prirodnih sila i zvijezda, kultu pravljenih likova koje je napravio čovjek, ili kultu životinja. Pravi Izraelac, uz objavu, promatra i proučava prirodu, a ona mu uzdiže duh do nadnaravnog Boga i tvorca svega. Zato je za Izraelca, koji živi u dijaspori među poganima, idolatrijski kult ludost. Umjesto da se klanjaju Stvoritelju, oni se klanjaju stvorenjima. Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu tvorcu. Tako u ovoj nebeskoj i božanskoj kući mora postojati i graditelj tako golemog djela i pothvata. Prema tome: „…ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga“.

Lk 17, 26-37: U Božjem kraljevstvu vlada i sudi Bog. U prispodobama koje Isus izriče u današnjem evanđelju: o Noi i potopu, te o Lotu i gradu Sodomi, zorno želi prikazati iznenadni nastup Božjeg suda na dan ponovnog dolaska Sina čovječjega. Oni koji tako žive, žive u zabludi, jer misle dok obavljaju svoje svjetovne poslove, da kraj neće nikada doći. To je iluzija, kao što iluzija i kod onih koji govore da će Isus sutra doći, te s nogom preko noge, troše uzalud svoje vrijeme. Jedno je jasno, sadašnjost je vrlo važna i svaki pogled unazad kojim bi se željeli zakititi, poguban je. Pravi je život onaj, koji je ispunjen žarom prave ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Poruka je završena stalnim viđenim primjerom iz prirode. Naime, tamo gdje ima leševa ima i strvinara, a mi odmah znamo, tu se dogodilo neko zlo, stoga, Božji sud stiže posvuda gdje je zlo, i svugdje vlada Božji sud, nema izuzeća.