Dvije tisuće godina cijeli jedan narod je 'diaspora', preteška kazna (29.tj.sub.)

  • Ispis

Dvije tisuće godina cijeli jedan narod je 'diaspora', preteška kazna (29.tj.sub.)

Rim 8, 1-11: Pavao jasno utvrđuje činjenicu: sudbina se čovjekova potpuno izmijenila otkada je ujedinjen s Kristom. Zajednički život s njim oslobodio je čovjeka od krivnje i smrti. Kada Pavao govori o novom čovjeku i novosti života, gotovo uvijek brižljivo bira riječi. Nema dvojbe, Isus je pravi čovjek, ali se razlikuje od drugih ljudi jer s njima ne dijeli grijeh koji je ucijepljen u ljudsku narav. Tako Pavao poretku grijeha i smrti sučeljava novi poredak Duha. Jer Mojsijev Zakon, kao puko izvanjsko pravilo, nije bilo počelo spasenja. Jedino je Krist mogao uništivši grešnu narav u svojoj osobi vlastitom smrću, razoriti grijeh koje je u njoj vladao. Tako za Pavla, sve što Zakon zapovijeda jest zapovijed ljubavi. To je moralni zakon, a on nikada ne prestaje. On obvezuje i kršćane. Kad Pavao ističe da nismo pod Zakonom, onda ne misli na moralnu stranu Zakona, nego na njegove obredne ustanove i ceremonije. Ta je strana Zakona s Novim zavjetom prestala obvezivati. Možemo to i ovako reći: otkad smo kršteni i pripali Kristu, otada je u nama mrtav stari čovjek, a umjesto njega živi novi „u Kristu Isusu“. Naime, zbog grijeha tijelo je određeno za smrt i postaje oruđem duhovne smrti, ali Duh je život, uskrišavajuća sila. I uskrsnuće kršćana tijesno je ovisno o Kristovom uskrsnuću. Ta se stvarnost pripravlja već sada novim životom kojim kršćani postaju djeca na sliku Sina pritjelovljenjem uskrslom Kristu po vjeri i krštenju. To novo preporođenje, je rođenje za vječni život. A to je u biti i cilj svega toga, doći do mjere Kristove punine i gledati Boga licem u lice.

Lk 13, 1-9: Isus je već tri godine u svojoj javnoj misiji. Uzlazeći u Jeruzalem odašilja kratke, ali važne poruke. Važnost obraćenja iz ovoga i ovakvog sustava je neophodna. Ova ili ona tragedija koja se događa nije ništa drugačija, a još manje mjerljiva, od one koja će se deseti samom Jeruzalemu. Od slavnog grada, njegovih slavnih zidina i veličanstvenog hrama, neće ostati ni kamen na kamenu. Ista će to generacija doživjeti samo 27 godina kasnije (70 poslije Krista) totalno uništenje kada je židovski narod ostao bez svog teritorija i države. Tek 1948. Ujedinjene nacije daju ponovo državu židovskom narodu. Kojeg li Isusovog proročanstva i koja tragedija. Većina se oglušila na Isusov poziv na obraćenje, a posljedice su nemjerljive. Plaćena je previsoka cijena. Dvije tisuće godina narod je u dijaspori.