Tko živi u snovima stare slave, brzo ga uspava uspon nove (26.tj.pon.)

  • Ispis

Tko živi u snovima stare slave, brzo ga uspava uspon nove  (26.tj.pon.)

Zah 8, 1-9: Snagu i moć Jahvinu ne možemo ograničiti niti dokučiti. U osmom poglavlju, Zaharija prorokuje Božje obećanje slavne budućnosti svojemu narodu u Jeruzalemu. Grijesi su okajani. Kazna je prošla. Ne samo da se vratio dio Božjeg naroda iz progonstva, nego se vraća i Jahve svome Sionu. Božji narod tada će uživati u miru i izobilju. Istina i pravda će prevagnuti. A ljudi iz svakoga naroda kretat će se prema Jeruzalemu da traže Boga. Miris proroštva već se osjeća. Izgradnja Božjeg doma napreduje. Nada snažno sve oživljuje, a proroštvo odiše mesijanskim vremenima. Izrael se vraća Božjoj vjernosti i život ističe iz nove mladosti koja poskakuje trgovima grada. Oni su zalog budućnosti, izvor radosti i nade, učitelji pravih vrijednosti i trajnih bogatstava. Gle, kako staro sve uminu, a novo gle, nasta. Zar je Bogu nešto nemoguće? Kao što stara slava propade, tako se nova slava diže sa Siona za kojega ljubavlju ljubomornom Jahve izgara. U njemu će iz kraljevske loze izniknuti Mesija, Sin Božji.

Lk 9,46-50: Iz današnjeg Evanđelja vidimo, Apostoli imaju krivo mišljenje o ljudskoj veličini. Isusovo je mjerilo različito od njihova, kojem nije cilj vladati, nego služiti. Usluge učinjene malenima i potrebnima jedini su put najvećoj slavi i veličini. Tim je putem išao Isus. Njime moraju ići i Apostoli, jer nije učenik nad učiteljem. Isus ovim riječima razrješuje svađu među njima: Tko je od njih najveći? Drugi je problem za Apostole možda i teži za riješiti: Kako to da netko izvan njihovi redova čini djela koje oni čine? Mnogo je razloga za ovakav njihov stav, od ljubomore i zavisti pa dalje... Ali Isus daje jednostavan odgovor: Tko nije protiv Evanđelja koje Isus naučava, smije zakonito u Isusovo ime činiti i velika djela. Isusova svemoć nije ograničena samo na najuže strukture zajednice Isusovih učenika. Snagu i moć Božju ne možemo ograničiti niti dokučiti.