Kako izgleda kršćanski pogled na život? (21.tj.sub.)

  • Ispis

Kako izgleda kršćanski pogled na život? (21.tj.sub.)

1 Sol 4, 9-12: Jedna od divnih Pavlovih odlika svakako je njegova blizina i prisnost s njegovim obraćenicima prema kojima postupa kao otac s vlastitom djecom. Ma kako bili daleko, oni su stalno prisutni u njegovu srcu i njegovim mislima. Vijesti da se Solunjani nalaze u poteškoćama ispunjaju ga brigom. Njegova radost ovisi o njihovoj ustrajnosti i o rastu njihove vjere, stoga ih želi vidjeti ili barem dobiti od njih vijesti. Da bi nešto više o njima saznao, spreman je otići na svako mjesto, ako li ne, onda je zaista imao s njima kontakt preko Silvana i Timoteja. Jedna dobra odlika kršćana prvog stoljeća je svijest da im se za vjeru valja suočiti s teškoćama, progonima i patnjama. Zato Pavao neprestano moli Solunjane da ustraju u ljubavi i svetosti života. Te kršćanske kreposti omogućuju neprestano napredak, jer u ljubavi se uvijek može rasti. Obraćenici su od Pavla stalno poticani da vrednuju i fizički rad te marljivo zarađuju za svoj kruh. Kako su Grci omalovažavali fizički rad, bilo je i u Crkvi besposličara, zadovoljni što mogu živjeti na teret darežljivih kršćana. Pavao je, međutim, radio vlastitim rukama i poticao druge da čine isto tako. Iščekivanje Isusova povratka moglo je neke zavaravati da izbjegavaju napor svakodnevnog posla. Kako je Solun veliki grad i veliko raskrižje između Istoka i Zapada, solunski su kršćani očitovanjem svetog i odgovornog života nametnuli ljudima kršćanske poglede na život. Pavao je jasan u svome stavu. Tko ne radi ne treba ni da jede. Time je Pavao otklonio svaku vrst ljenčarenja kod kršćana koji su svojom odgovornošću prema životu dali dobar primjer poganima.

Mt 25, 14-30: Pavao je dobro upućen u Objavu koju je primio kao prosvjetljene od uskrslog Gospodina. Razumijevajući bogatstvo Kristovih riječi snažno razvija Kristov božanski pogled na život. I današnja Kristova prispodoba o talentima podloga je odgovornosti za 'novost života' u kršćanskoj zajednici. Život je uvijek Božji dar, i s tim se gotovo svi ljudi na svijetu slažu. Dva života na svijetu, niti su ikad bila, niti će ikada biti ista, svi imaju osobnost duha i materije. Uvijek će trebati pritisnuti prst za svoj identitet u policiji, jer i dva prsta nemaju ista na svijetu. O takvoj osobnosti govori Isus u današnjem Evanđelju spominjući talente kao dar. Naime, jedan talent bio je najveća novčana vrijednost, oko 2000 tisuće dolara. Jasno je onda da će Gospodin nagraditi one koji svoje talente iskoriste, a kazniti one koji svoje talente upropaste. Zato Isus i govori. „Tko ima dat će mu se još, a onome tko nema oduzet će se i ono što ima.“