Ne-civilizacija ljubavi otvara put istini da djevice nisu nerazborite, nego lude (21.tj.pet.)

  • Ispis

Ne-civilizacija ljubavi otvara put istini da djevice nisu nerazborite, nego lude (21.tj.pet.)

1 Sol 4, 1-8: Pavao u četvrtom poglavlju daje Solunjanima smjernice i poticaje, kako podići razinu svetosti, čistoće i ljubavi. On sam poručuje da Solunjani trebaju živjeti onako kako su poučeni, jer život ne smije biti u suprotnosti Božjoj volji, što je zapovijed Gospodinova. Sredina u kojoj Solunjani žive je poganska, i nju kršćanstvo mora oplemeniti kršćanskim krepostima. U poganstvu je osobito problem pohlepe za imetkom i problem bluda. Te su navike očito teretile i kršćane u Solunu koji su donedavno bili pogani. Kako su one potpuno u suprotnosti sa svetošću i ljubavlju na koju su pozvani u Kristovom tijelu, život na ovome području se osobito se mora mijenjati. Jer Bog nas nije pozvao na nečistoću, nego na svetost. Stoga Pavao upozorava na budnost i ne smije se vraćati na način kako žive pogani koji ne poznaju Boga, jer taj su život ostavili i krenuli u civilizaciju ljubavi. Bratska ljubav i dobro ponašanje stalni su poticaj za rast i napredovanje u ljubavi.

Mt 25, 1-13: Današnje Evanđelje nastavlja Isusov prikaz mudrosti življenja u prispodobi 'mudrih i ludih djevica'. Prema ovoj prispodobi, biti budan znači da treba ozbiljno računati s time da kraljevstvo nebesko još nije dovršeno i s time da ono, usprkos njegovoj prisutnosti još ima budućnost u ponovnom dolasku Krista „zaručnika“. Činjenica je da kraljevstvo nebesko nipošto ne određuje svu, štoviše niti najveći dio stvarnosti, nipošto se ne protivi poruci o prisutnosti kraljevstva nebeskog. Činjenica da „zaručnika“ još nema, za pojedinca međutim znači i to da u svome životu u svako doba mora računati s njegovim dolaskom. Isus jednostavno kaže: djevice nisu nerazborite, nego 'lude' , jer su se izložile velikoj šteti. Poruka je usporedbe jasna, u vječno blaženstvo treba nastojati ući, stoga je mudro biti za njega pripravan. Poziv može doći nenadano. Kraljevstvo Božje je neizrecivo vrijedni biser, a šteta bi bila ne nadoknadiva ako se izgubi. Zbog sadašnjosti se ne smije izgubiti budućnost, to ne bi bilo mudro.