Sveti Bartol, apostol (24.8.)

  • Ispis

Sveti Bartolomej (Bartolomej, Natanael), apostol (24.8.)

 

Otk 21,9-14:Na blagdan sv. Bartola, apostola, čitamo odlomke knjige Otkrivenja o „Novom Jeruzalemu“ utemeljenom na dvanaest temelja i na njima napisana imena dvanaestorice apostola, Jaganjčevih. Naime, kao nadomjestak za opustošeno prvo nebo i prvu zemlju, dolazi novo nebo i nova zemlja, te novi Jeruzalem koji silazi s neba kao zaručnica nakićena za svoga muža. Pjesnički je prikazano da Bog stanuje s ljudima, dajući nadu svima koji žive u ovoj dolini suza, gdje više neće biti plača, smrti, boli, niti noći, a grad je lijep kao dragocjeni kamen sagrađen na stijeni s imenima dvanaestorice apostola Jaganjčevih. Grad je savršenih dimenzija i dovoljno velik da u njemu stanuju svi sveti. U tom gradu nema hrama ni sunca ni mjeseca jer su Gospodin Bog i Jaganjac tamo prisutni kao njegovo trajno svjetlo i ničeg nečistog nema u gradu. Kao u prvotnom raju zemaljskom, rijeka vode života protječe kroz grad i natapa stablo života, a sveti će tu živjeti zauvijek. Ako to kažemo jednostavnim jezikom, onda bi novi život izgledao kao beskonačan svadbeni dan, najsretnije vijeme za Božji narod. Ništa ga više neće zasjeniti jer Gospodin je stalno prisutan. Svjetski su gradovi bogati i lijepi, ali oni su ništavilo u usporedbi sa slavom i sjajem grada naroda Božjega. U njemu vlada mir, sloboda i sigurnost. Sve je u njemu od neprocjenjive vrijednosti. Nasuprot uništenom pokvarenom Babilonu i Rimu, prijestolnici Rimskog carstva, ukazuje se sveti grad Jeruzalem, simbol Crkve, koja je Kristova zaručnica. Ivanovo viđenje izvire iz najdubljih čežnji ljudskog srca. Ponajprije riječ o savršenom gradu s brojem 12, brojem ispunjenja. Čovječanstvo je nekoć na vrlo tragičan način izgubilo Eden-raj zemaljski, no sada ga je ponovo zadobilo, jer pronašlo je svoju istinsku sudbinu i to u Božjem svrhovitom naumu.

 

Iv 1, 45-51: Nakon što je Ivan u Prologu svoga Evanđelja izložio tko je Krist a zatim, u prvom danu Isusova javnog nastupa, nastavlja sa svjedočanstvom Ivana Kristitelja, koji u drugom danu tumači Isusovu ulogu, priznajući da je on „Jaganjac Božji“ od Boga poslan. Samo dan poslije za Isusom polaze Andrija i još jedan učenik Ivana Krstitelja (a to Ivan govori o sebi). Andrija svečano izjavljuje da je Isus učitelj i „Mesija“ te dovodi Isusa Šimunu (kojem će Isus dati ime Petar). Zatim on nalazi Filipa, a Filip nalazi Natanaela (Bartolomeja-Bartola), koji Isusa oslovljava kao „Sina Božjega“ i „Kralja Izraelova, tj. prokazuje, s ostalim učenicima, onoga koji je opisan u Mojsijevu zakonu i Prorocima. Sam Isus govori o sebi kao „Sinu Čovječjem“ koji u trećem danu pred učenicima u Kani Galilejskoj, očitova svoje božansko porijeklo. I zaista Isusovo dostojanstvo i autoritet nije moguće obuhvatiti jednim jedinim naslovom, stoga Isus je: „Jaganjac Božji“, „Mesija“, „Sin Božji, „Kralj Izraelov“ i „Sin Čovječji“.