Život je dar ljubavi i mora se razvijati, održavati i počivati na ljubavi (20.tj.pet.)

  • Ispis

Život je dar ljubavi i mora se razvijati, održavati i počivati na ljubavi (20.tj.pet.)

 

Rut 1,1.3-6.14-16.22: Knjigu o Ruti, donosi jednu vedru, običnu i svakodnevnu priču suprotnu od one opisane o ratovima i borbi za vrijeme Sudaca. Treba istaknuti da su mnogi tada živjeli upravo takvim, normalnim životom. Iako je religiozni život bio na niskoj razini, Knjiga o Ruti objašnjava da je osobna vjera mnogih u Izraelu ostala jaka. Ova jednostavna priča upućuje na osjećaj Božje pažljive brige za skromne događaje i za najneznatnije ljude. Gibanje siromašnih običnih ljudi česta je pojava sve do danas, a uzroci su borba za preživljavanje. Knjiga donosi priču jedne obitelji koja odlazi iz svoje zemlje u drugu zarađivati kruh svagdašnji. Obitelj pogađa tragedija. U tuđini umire glava obitelji. Ostaje majka s dva svoja sina koji se žene pogankama, a to su: Orpa i Ruta. No, tragedija za obitelj nije stala, umiru i oba sina. Ostaje svekrva, Noemi sa svoje dvije snahe, poganke, moapke. Svekrva se odlučila vratiti u svoju domovinu te ponudi snahama da one ostanu u svojoj domovini. Orpa ostaje, a Ruta vjerna svekrvi i njezinu rodu, odlazi sa svekrvom u njenu domovinu. Ruta je jasnog stava: „Tvoj Bog je moj Bog.“ Tako je novoprihvaćena domovina i vjera moapske djevojke, te njezina požrtvovana ljubav prema svekrvi, utkana u veličanstvenu sliku Božjeg plana spasenja. Naime, Rutin potomak bijaše kralj David, a iz te će loze doći i sam Mesija. I to je očito Božja volja i njegovo djelo. Ruta napušta sve što za jednog čovjeka znači vezu i sigurnost, a Boaz priznaje svoju dužnu vjernost prema Ruti, premda je ona tuđinka. Put vodi od gorkog početka pa do sretnog svršetka. A sam Bog bdije nad ovim putom: stoga možemo govoriti o „povijesti Božjeg vodstva“, ali u drugačijem smislu nego što je to slučaj s Abrahamom, ili Josipom, gdje Bog usprkos ljudskih propusta događaje vodi k njihovu cilju, ali uvijek vidljivo uskrsnuće na novi život.

 

 

Mt 22, 34-40: Današnji tekst Evanđelja, nastavak je Isusovog stava o uskrsnuću tijela, kojega su saduceji sami iznudili, jer niječu uskrsnuće tijela. Kada su saduceji bili ušutkani snažnom Isusovom tvrdnjom o jasnom stavu njegova Oca: „Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.“ 'Dakle, nije on Bog mrtvih, nego živih!' I ovo pitanje, kao i današnje: „Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu“, je pitanje zamke i špijunaže, kako Isusa optužiti u osjetljivim područjima, vjere i morala. Na ovo pitanje, Isus daje vječnu vješalicu na koju Saduceji i Farizeji, mogu zakačiti sav Zakon i Proroke, a to su dvije Zapovijedi ljubavi. Na njima se temelje svi odnosi prema Bogu i bližnjemu i kao životvorna božanska krepost udahnjuje novi život mrtvim dušama (saducejima i farizejima). Tako nastaje novi Božji svijet s kozmičkim dimenzijama, gdje se u kraljevstvu Božjem spaja nebesko sa zemaljskim.