Povijest svake zemaljske domovine pokazuje, da jedino Bog daje šansu potpune amnestije (20.tj.čet.)

  • Ispis

Povijest svake zemaljske domovine pokazuje, da jedino Bog daje šansu potpune amnestije (20.tj.čet.)

Suci 11,29-39: Premda je Gospodin često pomagao i oslobađao Izraelce, oni su nastavljali griješiti protiv njega, do te mjere da su gotovo zaboravljali na njega. Kazna ovog puta dođe od naroda Amonaca. Kao i uvijek u opasnosti, narod se obrati Gospodinu riječima: „Sagriješili smo, čini s nama što ti drago, samo nas danas izbavi.“ Bog se ipak smiluje, pa čak i onda kada su zaista i previše tvrdoglavi. Bitku pokreće novi izabrani junak Jiftah, vođa pustinjskih razbojnika. On se obraća Bogu, ali na način kao što čine Kananaaci: „Ako mi predaš u ruke Amonce, tko mi prvi izađe na vrata kuće u susret kada se budem vraćao iz boja s Amoncima, bit će Gospodinov, jer ću ga prinijeti kao žrtvu paljenicu.“ Ovakva žrtva mogla se sviđati poganskim bogovima, ali nikako Bogu Izraelovu. Jiftah je, premda u neznanju i pogrešno, zavjet načinio i ispunio u dobroj vjeri, ali ga je to stajalo života vlastita djeteta. Zanimljivo da Pavao u poslanici Hebrejima hvali vjeru toga čovjeka kao i vjeru još trojice sudaca: Samsona, Gideona i Baraka. Da bi ovo razumjeli, moramo znati da su „Heroji“ iz Sudaca bili ljudi svoga vremena, vremena u kojem Biblija jasno pokazuje da je vladalo stanje u kojem je vjerski život opadao, otišao daleko od uzora koji je postavio starozavjetni zakon, a kamo li od onoga koje je postavio Krist. Činjenica je i to je čudo, da se Bog poslužio, i služi se i danas, ljudima čiji su životi daleko od bezgrešnosti. Dakako mi ne smijemo oponašati njihove pogreške. Njihova se nemoralnost u Svetom pismo ne opravdava niti uljepšava. Hvali se samo njihova vjera i hrabrost. Nakon Sudaca doći će razdoblje pravog i velikog duhovnog napretka, kada će narod osjetiti i svoju vjeru i svoju domovinu koja nastaje u Davidovom kraljevstvu.

Mt 22, 1-14: Ponovo Isus govori o Kraljevstvu Božjem u prispodobi 'svadbene gozbe'. Bog u slici kralja priprema svadbenu gozbu, koja je izraz mesijanske sreće, za svoga sina Isusa. Kraljeve sluge proroci i apostoli pozivaju uzvanike Židove, mnogi, uz dolične i ne dolične isprike, nisu spremni odazvati se. U cijeloj prispodobi provlači se 'poziv', dakle svi su pozvani, ali se neki pozvani ne odazvaše. Radosna je vijest stvarni Kristov poziv na spasenje i vječni život. Bog sam poziva po Kristovim riječima i djelima. Odaziv je bitan, ali ipak nije svejedno kako će se pred Gospodinom izgledati. Drugim riječima, nisu ni s ulice svi uzvanici za Kraljevstva Božjega. Ipak svime ravna Božja Providnost. I slobodno možemo zaključiti, Bog, onako kako je doveo svoj narod iz ropstva u njihovu domovinu, što smo vidjeli u knjigama: Izlaska, Ponovljenog zakona, Jošui, Sucima i prorocima, tako će sada po Isusu mnoge osloboditi grijeha te ih osposobiti da u svadbenom ruhu dođu u vječnu domovinu, nebeski Jeruzalem. Ali sada se to odvija u jedinom i vječnom Savezu ostvarenom po Isusu Kristu u Duhu Svetom i s voljom Očevom.