Zavist i ljubomora uvijek su dobra podloga za teži oblik nevjere (17.tj.pet.)

Zavist i ljubomora uvijek su dobra podloga za teži oblik nevjere (17.tj.pet.)

Lev 23, 1.4-11: Danas čitamo knjigu Livitskog zakonika i njezine izabrane retke iz poglavlja 23 koji govore o proslavi blagdana Pashe, Pedesetnice, Dana pomirenja i svetišta. Levitski je zakonik u biti knjiga zakona i pravila koje je Bog dao svome narodu po Mojsiju na Sinaju. Zakoni obuhvaćaju odredbe, bogoštovlje, i mnoge vidove života s naznakom da je sve stavljeno u odnos prema Bogu. Sve je imalo za cilj učvršćenje zajednice u moralnom, religioznom i političkom smislu. Zakon sam po sebi ima nakanu da se primjenjuje i poštuje. Kada bi htjeli prevesti hebrejsku riječ „torah“ ona bi bila više od „zakona“ na hrvatskom jeziku, a značila bi „učenje“, što je i bio cilj, odgojiti jednu posebnu zajednicu među mnogim drugim narodima. To je bila pomoć da izraelski narod bude sveti narod. Oni su izraz božanske naklonjenosti, iako će onaj koji ih ne bude obdržavao zaslužiti prokletstvo (Lev 26,14-39). Još ranije u Knjizi izlaska, Bog je objavio uvjete Saveza: „Budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode, ta moj je sav svijet, a vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet“ (Izl 19,5-6).

Mt 13, 54-58: Prvo čitanje iz knjigeLevitskiog zakonika može dobro poslužiti za uvod u današnje Evanđelje. Isus je u svom rodnom kraju. Kao i svugdje, tako i u svom zavičaju, Isus propovijeda u sinagogi. Bili su zapanjeni njegovim riječima. Odakle tolika mudrost i te čudesne sile njemu, kojega mi dobro znamo, tko je on? Zavist i ljubomora uvijek su dobra podloga za teži oblik nevjere. Nazarećanima je bilo teško prihvatiti Isusa jer je jedan od njih, kako to oni kažu. Ne prihvaćanje nije nepoznat oblik reakcije Židova. Koliki su proroci bili ne prihvaćeni i ubijani. Sjetimo se Isusove izjave: „Jeruzaleme, Jeruzaleme koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su k tebi poslani.“ A danas Isus kaže: “Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.“ Kao i kod proroka Jeremije, tako i ne prihvaćanje Zakona što danas čujemo, ima i svoje posljedice, Isus u Nazaretu ne učini niti jedno čudo. To je bio osobni Isusov otpor kojim reagira na nevjeru koja se prema njemu očituje. A samo je vjeru i ljubav očekivao kao dar za Riječi koje govori i djela koja čini, a potvrda su njegovih Riječi.