Propast je redovito od čovjeka, a spas od Gospodina (15.tj.sub.)

  • Ispis

Propast je redovito od čovjeka, a spas od Gospodina (15.tj.sub.)

Izl 12, 37-42: Nakon više od četiri stotine godina boravka u Egiptu Izraelci se, dakle, žure vratiti u Kanaan, zemlju što ju je Bog obećao patrijarsima, Abrahamu, Izaku i Jakovu. Nije nam poznata točna godina odlaska iz Egipta, premda neki pokazatelji navode kao zasigurno na posljednje godine vladavine Ramzesa II, ili na prve godine njegova nasljednika Mineptaha, otprilike 1240-1230. prije Krista. Ne znamo ni za broj Izraelaca koji su napustili Egipat; računa se da ih je bilo nekoliko tisuća, ali nije isključeno da ih je bilo i više. Nakon vazmene noći oni se nađoše u Sukotu, prema istočnoj egipatskoj granici, i odanle krenuše prema jugu. Sigurno je lakši put bio na sjeveru, uzduž obale Sredozemlja, ali, kao što je učinio i Mojsije bježeći iz Egipta, taj su put izbjegli očito radi sigurnosti. Ondje su bile brojne egipatske straže i utvrđeni gradovi i ne bi im bilo teško zaustaviti bjegunce. Oni su dakle krenuli na jug i uputili se prema karavanskom putu što je prolazio Sinajskom pustinjom. Iza njihovih se leđa Egipćani, koji su se već pokajali što su ih pustili, dadu u potjeru. Izraelci su se naveliko pobojali vidjevši da su ih skoro stigli. Za razliku od Egipćana nisu bili vični ratu, bili su bez oružja a s njima su bile žene, djeca i stoka. Nije teško bilo predvidjeti poraz, ali Bog se zauzme i zaštiti svoj narod. Kao u vazmenoj noći on i sada pomognu Izraelcima. Ide se preko mora. Spasenje dolazi od Gospodina, što će osobito biti naglašeno kasnije po Prorocima i konačno u Isusu Kristu Spasitelju svega svijeta.

Mt 12,14-21: Konačno svjetlo Riječi Božje je među ljudima. Neprijatelji odasvud, a Isus dok ga vrebaju da ga uhite, nastavlja mirno svoje djelo kao tihi Sluga Gospodnji. Mnoštvo je ljudi za njim, a on ih sve ozdravlja, jer se moraju ispuniti riječi proroka Izaije o 'Sluzi Jahvinom', koje upravo danas čujemo u Evanđelju. „Evo Sluge mojega... miljenika duše moje... naviještat će pravo narodima... neće mu se glasa čuti... a Ime njegovo nada je narodima.“ I tako, dok ga svećenički glavari i pismoznanci odbacuju, on s mnogo ljubavi djeluje u prilog siromašnih i bolesnih. On viče: „Dođite k meni svi koji ste skršena srca...“ Možemo zaključiti, kako su sva proroštva na Isusu Ispunjena, a sve što je Isus predskazao u svojoj božanskoj Objavi, što se odnosilo na vrijeme do danas, ispunjeno je.