Grijeh je redovito izvor čovjekove patnje, a tko da ga oslobodi? (14.tj.ut.)

  • Ispis

Grijeh je redovito izvor čovjekove patnje, a tko da ga oslobodi? (14.tj.ut.)

 

Post 32, 23-33: Jakov je prije ulaska u jordansku dolinu trebao pregaziti potok Jabok. U noći prebaci na drugu stranu obitelj i sve što bijaše njegovo. A onda osta sam i jedan ga iznenada događaj iznenadi usred noći. Napadne ga neka tajanstvena osoba i s njime se borila sve do svitanja zore. Jakov se hrabro branio i činilo se da nepoznati neće moći više odolijevati. Taj onda dohvati Jakovljev bedreni zglob i ugane ga, zatim reče: Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.“ Tada ga anđeo upita: Kako ti je ime?“ Odgovori „Jakov.“ Nato će anđeo: „Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao si. Jakov ga zapita: Reci mi svoje ime!“ A anđeo ogovori: „Za moje me ime ne smiješ pitati!“, blagoslovi ga i nestane. Ta tajanstvena borba u kojoj je anđeo dopustio Jakovu da odoli svom svojom tjelesnom snagom ima slikovito značenje. Do tada se Jakov borio s događajima i ljudima, sada ga očekuje susret s Ezavom i druga iskušenja, no pobjeda je već osigurana. Od toga trenutka Jakov kao da je stvarno izmijenjen, odbacio je svoje strahove, izvore svoje lukavosti, proračunatost ljudske razboritosti, od sada se pouzdaje jedino u Boga. Nadijevanje novog imena Izrael pokazuje da Jakov ulazi u novo razdoblje svoga života i dobiva novu ulogu u povijesti spasenja, ulogu praoca izraelskih plemena, već sada prisutnih u osobama njegovih sinova.

 

Mt 9, 32-38: Današnje Evanđelje govori kako je Isus obilazio sve gradove i sela. Učio je po njihovim sinagogama, propovijedao Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem i liječio svaku bolest i svaku nemoć. S kakvim se sve poteškoćama susretao Isus, vidi se iz njegove poruke: „Žetve je mnogo, a radnika je malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“ Isus čineći uvijek dobro ljudima kroz razna nadnaravna djelovanja, ne skriva razne vidove patnje u narodu, koje nisu djelo nekog božanstva nego ga uzrokuju ljudi. Tako patnja postaje i najveći problem čovjeka, jer grijeh je gotovo uvijek izvor ljudske patnje. A tko da oslobodi čovjeka od zla i grijeha? Žetva je dakle velika, a radnika malo. A da su mnoge stvari krivo postavljene, dok Isus čini čudo nad opsjednutim i nijemim čovjekom, vidi se iz riječi Isusove oporbe: „Po poglavici đavolskom izgoni đavle.“ Ovdje bi mogli završiti s lijepom Pavlovom porukom, koji govori o novom pozivu, novim radnicima i novom i različitom doprinosu životu, životu u kojem je jedinstvena Božja snaga: „Tako, izabra Bog lude iz ovoga svijeta da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake... da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu“ (1 Kor 1,27.29-30).