Sveti Ćiril i Metodije, slavenski apostoli

  • Ispis

Sveti Ćiril i Metodije, slavenski apostoli

Dj 13, 46-49: Apostolska misionarenja nisu bila jednostavna, niti u vrijeme Petra i Pavla, niti u vrijeme sv. Ćirila i Metodija, niti su danas.  Da bi bolje razumjeli događanja na Pavlovom i Barnabinom misijskom putovanju i djelovanju, moramo malo poznavati povijesne, geografske i kulturološke datosti toga vremena i prostora. Mala Azija, kuda se kreće Pavao, je mostobran koji se prostire između Crnog i Sredozemnog mora, a gotovo da kopnom dotiče Europu. Golemi su to prostori, a priroda prostora je brdovita s mnoštvom različitih naroda, jezika i običaja. Odatle mnogo pokrajina različitih imena s čvrstim pokrajinskim mentalitetom. U vrijeme sv. Pavla, koji je obišao velik dio Male Azije, pučanstvo je već bilo helenizirano. Službeni jezik je grčki. Sve urbanizirane sredine govorile su grčki. Rimska vlast političku geografiju radi na Provincije: Provincija Azija s glavnim gradom Efezom-zapad, Licija i Pamfilija s glavnim gradom Atalijom-jug, Bitinija i Pont s glavni gradom Nikomedija-sjever, Galacija s glavnim gradom Ancira (današnja Ankara)-središnji dio, Cilicija s glavnim gradom Tarzom-jogoistok -veza sa Sirijom, ova pokrajina bila je pod sirijskim upraviteljem koji je imao sjedište u Antiohiji sirijskoj, Kapadocija s glavnim gradom Cezarejom- srdišnji istočni dio današnje Turske, Pizidija s glavnim gradom Antiohijom pizidijskom, odakle su Pavla protjerali za grad Ikoniji u pokrajini Likaoniji.
Pavao je svoj govor, u Antiohiji pizidijskoj, završio riječima: „Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja... ali kad je odbacujete i sami sebe učiniste nedostojnim, obraćamo se poganima.“ A to je zapovijed od Gospodina: „Postavih te za svjetlost poganima da budeš na spasenje do nakraj zemlje.“ Pavao i Barnaba stresu prašinu s nogu protiv njih i odu u Ikonij. Ako povežemo Pavlovo djelovanje u Makedoniji, kada se događa i prvi dodir Europe s kršćanstvom, onda ovo čitanje iz Djela apostolskih prokazuje potrebu nastavaka tog apostolskog djelovanja u osobama slavenskih apostola sv. Ćirila i Metoda među slavenskim narodima koji se doseljavaju u osmom i devetom stoljeću na prostore Balkana. Tako će i doći do pokrštenja poganskih slavenskih naroda.

Lk 10, 1-9:Gospodin, osim onih „Dvanaest“ izabire još 72 druga učenika i šalje ih „dva po dva pred sobom“, da bi njihovo svjedočanstvo bilo vjerodostojno (Židovsko pravo o svjedočanstvu – uvijek su potrebna dva svjedoka). Nakon odredbe i odjeljenja od drugih u njihovoj misionarskoj zadaći, Isus im prenosi službenu zadaću i vlast propovijedanja te ih šalje kao svoje zastupnike i pomoćnike, jer je žetva velika, a radnika (apostola) tako malo. Trebaju moliti Boga, „Gospodara žetve“, da pošalje više radnika. Tako Evanđelje prodire vrlo brzo u cijeli svijet. No, svijet nije uvijek tako bezazlen, jer u poslanju stoji da ih Isus šalje kao ovce među vukove, stoga, moraju računati s progonima, razdorima, a možda i s mučeništvom. Važne su upute za misije po kućama, kada treba izbjegavati nepotrebne razgovore, a u pozdravu izraziti „mir kući“. Pozdrav mira treba zazvati Božje spasenje i blagoslov nad kućom.