Dobro je kad narod razlikuje put propasti i put spasa

  • Ispis

Dobro je kad narod razlikuje put propasti i put spasa (XIV.tj.ut.)

Hoš 8, 4-7. 11-13: Proroku Hošei jako smetaju česti državni udari i bezvlađa. A kraljevi su prvi u narodu odgovorni za čistoću vjere i bogoslužja. Upravo česta promjena vlasti dovodila je do idolopoklonstva i grešnog bogoslužja. Neprestano se sije vjetar i žanje oluja. Sve postaje lagan plijen za tuđince. Prorok poručuje da je takvo stanje bolesno, a bolesnik bi trebao znati, tko ga je jednom ozdravio i spasio iz teškog ropstva u Egiptu. Zašto se sada otvara rat s Bogom koji je sebi odabrao ovaj narod i vodio ga kroz pustinju do slobode, kao da sada hoće ponovo u ropstvo. Čemu prijateljstvo s onima od kojih smo jednom oslobođeni Božjom snagom. Čemu poganska božanstva u našim svetištima, kao da zakon Božji više ne postoji. Ali jedno je jasno kod proroka, ni idoli kao ni saveznici neće pomoći kada udari Bog kojeg su zaboravili. Takvo stanje rađa mnoge poteškoće i ozbiljne posljedice.

Mt 9, 32-38: Današnje Evanđelje govori kako je Isus obilazio sve gradove i sela. Učio je po njihovim sinagogama, propovijedao Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem i liječio svaku bolest i svaku nemoć. S kakvim se sve poteškoćama susretao Isus, vidi se iz njegove poruke: „Žetve je mnogo, a radnika je malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“ Isus čineći uvijek dobro ljudima kroz razna nadnaravna djelovanja, ne skriva razne vidove patnje u narodu, koje nisu djelo nekog božanstva nego ga uzrokuju ljudi. Tako patnja postaje i najveći problem čovjeka, jer grijeh je gotovo uvijek izvor ljudske patnje. A tko da oslobodi čovjeka od zla i grijeha? Žetva je dakle velika, a radnika malo. A da su mnoge stvari krivo postavljene, dok Isus čini čudo nad opsjednutim i nijemim čovjekom, vidi se iz riječi Isusove oporbe: „Po poglavici đavolskom izgoni đavle.“ Ovdje bi mogli završiti s lijepom Pavlovom porukom, koji govori o novom pozivu, novim radnicima i novom i različitom doprinosu životu, životu u kojem je jedinstvena Božja snaga: „Tako, izabra Bog lude iz ovoga svijeta da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake... da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu“ (1 Kor 1,27.29-30).