Vi ste svjetlost svijeta

  • Ispis

Vi ste svjetlost svijeta  (X. tj. ut.)

1 Kr 17, 7-16: Kako jučer, tako i danas, govorimo o proroku Iliji, jednom od najvećih proroka u Izraelu. Svaki prorok postaje prorok Božjim pozivom koji mu se očitovao na tajanstven način, ali to je uvijek posve jasan i nedvojben čin. Od toga trenutka prorok je u neprekidnom dodiru s Bogom preko „Božje riječi“ koja mu se javljala iznutra, a ponekad i u viđenjima. Njegov život otad je bio posve predan poslanju koje ga je često dovodilo u sukob s kraljevima, svećenicima, s krivim prorocima i s narodom koji je uvijek naginjao praznovjerju i idolopoklonstvu. Proroci su često bili branitelji prava siromašnih i obespravljenih protiv društvenih zloupotreba i nasilja moćnika. Tako je prorok Ilija ušao u sukob s kraljem Ahabom i njegovom ženom Izabelom, koja je bila kćer tirskog kralja. Izabela je izgradila svetište tirskom božanstvu Baalu i poticala narod na okrutno i idolopoklonstveno bogoštovlje, te je progonila sljedbenike prave vjere. Ilija joj se snažno usprotivio otišavši kralju Ahabu i proročki mu zaprijetio Božjom kaznom. Kazna je stigla. Tri godine nije bilo kapi kiše. Bog je pokazao po Iliji da je on gospodar prirode, a ne tirsko božanstvo Baal (bog vremena). Po Božjoj se odredbi Ilija sklanja blizu potoka Kerita. Ali kad je i potok presušio, Bog upućuje Iliju prema Sarfati Sidonskoj. Tu susreće ženu udovicu sa sinom jedincem. Opet je Bog na djelu, ona će i njezin sin preživjeti sušu i glad na riječ proroka Ilije da učini kako joj kaže: Zgotovi jelo i nahrani nas. Bilo je pitanje, a što sutra, i kako kad u ćupu imamo samo šaku brašna. Naime, Ilija izriče Božji intervent: „U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dok Bog ne pusti da kiša padne na zemlju.“

Mt 5, 13-16: Isus je jučer završavajući poruke o „Blaženstvima“ rekao: „ Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako i proroke prije vas.“ Aludirajući na progone proroka poput progona proroka Ilije, Isus, jasno i kratko izriče: „Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.“ Ovim riječima Isus nedvojbeno potvrđuje: što je prorok nekad bio, i što prorok danas treba biti, jer sve je bljutavo ako soli nema. Sve je u tami, ako svjetla nema, a: „Vi ste svjetlost svijeta.“ Tako Isus unosi temeljna načela u Kraljevstvu Božjem.