Bog nije stranac u našoj duši, nego njen stvoritelj, zato uvijek prvi daje inicijativu

  • Ispis

Bog nije stranac u našoj duši, nego njen stvoritelj, zato uvijek prvi daje inicijativu (sub.1.tj.kor.)

Pnz 26-19: Knjiga Ponovljenog zakona je obnavljanje već danog Zavjeta u Savezu kojeg je Mojsije sklopio s Gospodinom, kao posrednik Božjeg naroda. U današnjem odlomku čujemo potrebu vršenja Zakona „svim srcem svojim i svom dušom svojom.“ Kako Bog nije stranac u našoj duši, nego njen Stvoritelj, on uvijek preuzima inicijativu u dubina uma i srca i time neprestano posvješćuje svoju neprestanu prisutnost. Bog uvijek djeluje iz ljubavi, želja mu je da svatko od nas na tu ljubav odgovori „svim srcem svojim i svom dušom svojom“. Providnost Božja, kao ljubav Božja, potpuno je i duboko ukorijenjena u naše srce i dušu i mi je trebamo obnavljati onako kako to Bog čini s nama. Zato ova Knjiga ima u naslovu poruku: „Ponovljeni“. To, „Ponovljeni“ znači „danas“, a to „Danas“ znači neprestano biti „svet narod“.

Mt 5, 43-48: U nastavku svog Govora na gori, Isus izlaže, kako za njega nije mjerodavno ono što je bilo „jučer“ na temu o ljubavi i neprijateljstvu, nego ono kakvo je stvarno Božje ponašanje „danas“. A danas je Bog jednostavno dobar. To čini njegovo savršenstvo. Na takvu dobrotu pozvani su njegovi učenici, ako uistinu žele biti sinovi svoga Oca na nebu. Stoga, u zajedništvu s Bogom može živjeti samo onaj tko je spreman za „veću pravednost“, tj. tko se potpuno ravna prema Bogu i za njega srdžba i neprijateljstvo više nisu mogući. Iz Isusove poruke je vidljivo, kako nas Božji poziv okružuje poput Sunca i kiše. Stvorenje, Sunce i kiša, ispunja Božju volju i daje ono što tvori život i prijatelju i neprijatelju, i dobrima i onima koji su zli. On nas tako ljubi. Na tu ljubav treba odgovoriti, bilo zgodno ili nezgodno, s prijateljima ili neprijateljima, za sunčanog dana ili za dugih kišnih dana. Isus je valjda jedini u povijesti koji službeno zapovijeda ljubav i prema neprijateljima. Razlog takvoj ljubavi vidi u ljubavi Očevoj, koji daje da Sunce izlazi i dobrima i zlima, a time ostavlja snažnu poruku: „Budite savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac“.

Lk 7, 36-50:  (Ako se čitanja uzimaju od kvatri)
Da bi lakše razumjeli današnje Evanđelje, treba znati da se Uskrsli prvo ukazao Petru, a Pavlu posljednjem. I prvi i posljednji za Isusa su važni. Pozvani su dakle i grješnici i pravednici, i Petar i Pavao koji je bio progonitelj Krista, a postao veliki obraćenik i apostol naroda. Sada ćemo lakše razumjeti i današnju zgodu iz Evanđelja. Isus sjedi i blaguje s farizejom. U kuću ulazi poznata grešnica iz grada. Razvija se kratki dijalog između Isusa i žene koja zaplakana i na koljenima cjeliva noge Gospodinu. To se nije svidjelo farizeju, jer se prema standardima života, pravednici ne druže s grješnicima. To su oni rubni, prezreni i odbačeni za koje nema Božjeg milosrđa. Isus ruši te standarde života i postavlja nove standarde: „Nisam došao liječiti zdrave nego bolesne“ Tko je ovdje zdrav a tko bolestan, ili tko je ovdje pravedan a tko grješnik, pokazuje Isusova konačna izjava: Dragi Farizeju, uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, nisi mi poljubac dao..., a pogledaj što je sve učinila ova žena. Njoj su svi grijesi oprošteni jer mnogo ljubi i traži oproštenje, traži obraćenje i spasenje. Nju je vjera njezina spasila. Ona je uskrsnula na život.