Siromasi u vjeri a bogati u sjaju bogatstva, proglašavaju sami sebe uglednicima

  • Ispis

Siromasi u vjeri a bogati u sjaju bogatstva, proglašavaju sami sebe uglednicima (č.6.tj.k.g.II.)

Jak 2,1-9: Koje li tuge?, poručuje apostol Jakov. Niste li ranije prezreli siromaha pa sebe obogatiste i tlačite siromaha, a onda tog istog siromaha vučete na sudove. Ako Vam je lice čisto gdje vam je onda proklamirana uglednost ako ste pogazili Božju: „Ljubi bližnjeg svoga kao sebe samoga.“ Nisu li svi ti uglednici ranije uživali na dubokim jaslama, pa sada štite zakon koji osuđuje prijestupnike. Ali ni to nije dosta, nego sebi prisvajate pravo da kažete: „Ti sjedni ovdje ili ondje podno podnožja moga, niste li tako sudeći postali suci što naopako rade“. Braćo moja, ne miješajte vjeru s pristranošću, kaže apostol Jakov. Braćo moja, svi smo mi skloni diviti se onima koji su na društvenoj ljestvici viši od nas, a prezirati one koji su ispod. Kršćanin ne pravi takvih razlika i postupa sa svima s jednakim obzirom, ne osvrćući se na društveni položaj, na stupanj inteligencije, na rasu i boju kože. Ako ne postupa tako, kršćanin krši jednu od najvećih Božjih zapovijedi, i blizu je službi sotone.

Mk 8, 27-33: Danas u Evanđelju Isus pita: Što govore ljudi, tko sam ja? Bilo je različitih odgovora, ali, jedan je samo istinit, to je odgovor Petrov: Ti si Pomazanik- Krist!“. Odlično Petre, sve si rekao! Ali sad ti Petre čuj mene: „Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga „moćnici ovoga svijeta odbace“, da bude ubijen i nakon tri dana da uskrsne.“ E, to je već teška informacija, nju Petar ne želi prihvatiti. Petar je na tragu teškog Kristovog križa. Sigurno je prva pomisao Petra bila: nećeš Isuse nositi križ, dok je mene živa. Ali Bog postavlja trasu križnog puta i uvjete Novoga saveza, koji se, kao svjetlo s neba, nazire iz Kristovih riječi. Nije to slučajno, danas u čitanju imamo, prvi i posljednji savez na sceni. Imamo dva znaka saveza između Boga i cijelog ljudskog roda: „dugu“ i „križ“. I jedno i drugo simboliziraju Božju svezu jedinstva s ljudskim rodom. Svaki pretpostavlja punu mjeru trpljenja i očišćena, nudi čvrsto obećanje radosti i ispunjenja. Opći potop treba promatrati kao snagu očišćenja čije vode peru ljudski rod od njegove zloće. Isto je i s križem. Nitko ne može gledati na križ, bez obzira kako je ukrašen, a da ga ne podsjeća na Isusovo raspeće. Križ nas uvijek upozorava kao znak i simbol naše pobjede nad grijehom i beznađem. Isusovo uskrsnuće zalog je našega uskrsnuća. Tako „duga“ i „križ Kristov“ prenose snažno poruku sveopćeg spasenja.