Što je kralja Davida, a kasnije Isusa, činilo prihvatljivim?

  • Ispis

Što je kralja Davida, a kasnije Isusa, činilo prihvatljivim?  (pet.4.tj.k.g.II.)

Sir 47, 2-13: Sedamsto godina poslije smrti Davida, Ben Sirah opjevava slavne muževe, pretke židovskog naroda, među kojima važno mjesto zauzima i Kralj David. I sam kaže: da mudrost pisanja dolazi od Boga, pa tako njegovo predstavljanje povijesti nije samo puki opis ljudi i događaja određenog vremena, nego on predstavlja sveca svoga naroda kao ljude koji su voljeli mudrost i koje je mudrost vodila putem svetosti. Za njega je put mudrosti uvijek oprečan putu bezbožnika. Tako svako vrijeme ima svoje ljude koji su živjeli mudro, i uvijek su imali dublje značenje, koje je trebala židovska mladost otkrivati. U 47 poglavlju možemo otkrivati vrline i kreposti, a osobito duhovnost kralja Davida. Duhovnost u ovom slučaju dobro je utemeljena na vjeri u Boga Saveza, vjeri koja se dokazuje obavljanjem bogoslužja i vršenjem milosrđa prema bližnjemu. Uz svu hrabrost, veličinu i slavu, na djelu je poniznost, susretljivost prema siromasima i darežljivost. No, nije sve ni kod Davida teklo bez grijeha, ali njegova vrlina kajanja za grijehe, uvijek ga je vraćala na put razboritosti i činilo ga prihvatljivim za društvenu stvarnost i okrilje Božjeg opravdanja.

Mk 6, 14-29: Ivan Krstitelj, preteča Gospodinov, svojim je potresnim propovijedima dobro probudio narod. Svi su pitali za savjet: „Što nam je činiti? A pravi odgovor, dat će Evanđelje koje daje poticaje za konkretno moralno društveno ponašanje, a da pri tom ne zahtijeva nešto nadljudsko ili neobično: imati ljubavi prema bližnjemu, čuvati ljudsko dostojanstvo i ljudska prava, čuvati obitelj i primjereno ćudoredno ponašanje, te poticati na kršćansku odgovornost, djelotvornost i solidarnost. U svemu treba uvijek paziti na pravičnost i skromnost. A upravo je to problem u današnjem Evanđelju. Propovjednika koji zagovara obraćenje na novi Put, kojeg će nastaviti Isus Krist, Herod ubija. Kralj koji je prvi pozvan na očuvanje svih moralnih i religioznih vrijednosti, te bogoštovlje, prvi gazi sva moralna načela. Herod se rastao od svoje žene da bi se oženio Herodijadom, ženom svoga polubrata Filipa. Ivan je osudio to kao rodo oskvrnuće i bio utamničen zbog takvih optužbi. I to nije bilo dovoljno, nego je Herodijada htjela zauvijek utišati prorokov glas. I učinila je to! Ubila ga je. Ubila je proroka koji je ispunjen Duhom Svetim od majčine utrobe , čovjeka koji je bio velik pred Bogom, proroka koji je bio Mesijin preteča. Upravo će njegovo djelo nastaviti Isus Krist i sam biti ubijen zbog najizvrsnijeg Puta kojeg je Bog Otac pripremio za svoju djecu, koja se njemu obrate.