Kontrast između početka i kraja je vidljiv, ali često ne objašnjiv

Kontrast između početka i kraja je vidljiv, ali često ne objašnjiv (pet.3.tj.k.g.II.)

2 Sam 11, 1-4a.5-10a.13.17:Božje djelo uvijek nadilazi naša očekivanja, ono je nesagledivo i puno obećanja. Postojanosti uistinu treba, jer „Pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne ne mili se on duši mojoj..“ U Drugoj knjizi o Samuelu, vidimo tamnu i svijetlu stranu Davidova života. David čini grijeh preljuba, a onda još teži grijeh, namješta smrt Urije Hetita, koji je muž njegove preljubnice. Ova epizoda iz Davidove dinastije odaje poruku kao da je Božja riječ iščezla u crnoj zemlji ljudske bijede. Ljudski gledano, potreban je odgovor na ovo stanje grijeha, jer nije jasno kako Bog želi prihvatiti takav mračni i neprihvatljiv put ispunjenja obećanja Davidu o trajnoj dinastiji. Možda mu baš zbog toga njegovog grijeha nije ni dopustio da on gradi Hram Gospodnji. Bog je znao unaprijed za njegovu mračnu epizodu života. Ova epizoda bit će razumljiva tek po sinu Solomonu.

Mk 4, 26-34: Kod Marka imamo: kako je Kraljevstvo Božje, kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju, sjeme klija i raste, sam ne zna kako, zemlja sama od sebe donosi plod. To je Isusova prispodoba. Isto je i sa sjemenom milosti i blagoslova Božjeg koje pada na duše, ne postavljamo li zapreke, ono će rasti i sigurno donijeti plodove, jer „Bog daje rasti“. Većina nas ne može objasniti kako sjeme koje pada na zemlju postaje klasjem pšenice, a onda kruhom. Jednako tako ne možemo razumjeti Božje putove u Davidovoj povijesti. Očito je potrebno vrijeme, strpljivost i postojanost. Bog ostvaruje ono što navješćuje i navješćuje ono što ostvaruje. Život je zajednički pothvat strpljenja i povjerenja između Boga i nas. Bog uvijek potiče život iznutra gdje je klica života.
Ali, sjeme je uvijek Božje, jer u njemu je klica života, koju jedino Bog stvara. S ovom porukom, Isus nas vraća u stvaralačko jutro kad Stvoritelj intervenira: „Neka bude tako, i bi tako!“ Nitko to promijeniti ne može. Nitko ne može zaustavit rast i razvoj sjemena, u ovom slučaju, sjeme riječi Božje oživljuje već utemeljenu klicu Božanskog života u čovjeku. I to je Božje djelo. Mi smo ti, koji vidimo i registriramo i sićušno zrno gorušice, i njegovo ogromno stablo. Kontrast je ogroman između početka i kraja, koji je isto tako velik kao i dojam o silnoj Božjoj stvaralačkoj moći. A plan je, da gorušičino stablo ponudi stan „nebeskim pticama“, a kraljevstvo Božje ponudi narodima svijeta siguran Put i stan kod Stvoritelja.