Kako je i na koji način, Krist ostvario „duhovno srodstvo“?

  • Ispis

Kako je i na koji način, Krist ostvario „duhovno srodstvo“? (u.3.tj.k.g.)

Heb 10, 1-10: Jučer smo poglavlje deveto završili s porukom: Krist je pred licem Božjim „za nas“. Nakon što je jednom prinesen za grijehe mnogih, pojavit će se ponovo da spasi one koji ga iščekuju. Prinijevši „jednu jedincatu žrtvu za grijehe“ on je postavio božansku razinu žrtve koju prinosi vlastitom krvlju. Krenemo li od one neposlušnosti prvog Adama prema Kristovoj poslušnosti i spremnosti vršenja volje Očeve postavit ćemo objavljenu istinu na prave noge, da Bog izrazito cijeni poslušnost i odanost, nasuprot onoj Adamovoj neposlušnosti. Sve se vraća u prostor gdje Bog stanuje, a to je čovjekov duh. Upravo on mora biti nosilac i tvorac onih plodova koji su prihvatljivi za Stvoritelja i za čovjeka. U današnjem tekstu Poslanice iznešen je otvoren Božji stav. On ulazeći u svijet veli: „Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio....“ Tada rekoh: „Evo dolazim!“. U svitku knjige piše za mene: „Vršiti, Bože, volju tvoju.“ Sada možemo razumjeti kako, i koliko je ova žrtva zauvijek usavršila one kojima je dano dioništvo u Isusovu vlastitu posvećenju: njihovi su grijesi oprošteni, tako da nema više potrebe prinošenja žrtve za grijehe. Stoga, više nisu potrebne obredne žrtve, jer Kristova žrtva s punim osobnim predanjem zamjenjuje sve izvanjske žrtve. Vječnost je dobila jednu, jedincatu, svetu i savršenu žrtvu. A po njoj, svi su dionici te žrtve postali DUHOVNA BRAĆA i DJECA BOŽJA.

Mk 3, 31-35: Kako se gotovo sve čini novim s Kristovim dolaskom, i krvno srodstvo, kao pojam, dobiva još jednu nad kategoriju DUHOVNOG SRODSTVA. Naime, Isusa, dok na terenu propovijeda Kraljevstvo Božje, traže njegova majka i braća. On se na to osvrnuo rečenicom: „Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“ Iz ovoga se vidi, kao i iz mnoštva drugih Isusovih pouka i ponašanja u važnim točkama, proturječje mnogim mišljenjima i općem religioznom osjećaju. No, sam je rekao: „Slavim te, Oče. Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo.“ Ipak, treba pojasniti, da se u Židovstu pojam braće primjenjivao na sve bliže rođake, tako da se ovdje ne radi o najužem krvom srodstvu, nego o krvnom srodstvu u širem smislu. Ali, ovdje je nešto važnije istaknuti, Isus stvara pojam nadkategorije krvnog srodstva, koje se zove DUHOVNO SRODSTVO. Ono izrasta iz bratstva s Kristom i sinovstva s Ocem, što je ostvarila jedna, jedincata, sveta i savršena božanska Kristova žrtva.