Ljudi često i jednostavne stvari kompliciraju, a Bog to sve jednostavno predstavio

Ljudi često i jednostavne stvari kompliciraju, a Bog to sve jednostavno predstavio (12.1.2019.)

1 Iv 5, 14-21: Zaključak Prve Ivanove poslanice glasi: „Ta napisah vam koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni.“ Ivan je zaista kratak i jasan u svojoj poruci, ali njoj dodaje još jedan kratki dodatak u kojem se sažeto osvrće na temeljne odrednice života djece Božje. Život djece Božje ne protiče bez dinamične komunikacije koja se odvija u molitvi, vjeri, ljubavi i pouzdanju. Iz nje izvire osobna predanost i sigurnost uslišanja koja se izriču u molitvi. Ivan zaista želi sačuvati kršćanski naraštaj u zdravom duhu i nauku. Uz postojeće Antikriste neki su kršćani bili u iskušenju unijeti u temelje svoje vjere razne ideje iz drugih filozofija. Poslanica i je pisana u tom duhu da otkloni opasnosti zastranjenja koja su često napadala srž kršćanstva. U svom naumu uspio je. On ne skriva nii one koji su se udaljili od vjere, možda ne znaju da tada čine smrtni grijeh, jer su se sami isčupali i srušili svaku vezu s Bogom. Za Ivana je je vez ljubavi i vez jedinistva s Bogom. Kršćanin koji je rođen od Boga, ljubormo čuva svoga Boga, svoga Oca koji mu je u baštinu dao sve što Otac daje svojoj djeci. Upravo Otac po Kristu nije dao kršćanima samo vječni život nego i pravu spoznaju Boga, Boga kao Oca. I tu se dolazi do prave vjere i prave ljubavi.

Iv 3, 22-30: Sutra je nedjelja krštenja Gospodina našega Isusa Krista. Danas čujemo posljednje svjedočanstvo Ivana Kristitelja o Isusu Kristu koje glasi: „On treba da raste a ja da se umanjujem.“ I zaista, Isus jedinstveno uspostavlja moć i istinitost objaviteljskih svjedočanstava. Istina, on posjeduje neograničeno područje vladavine kao onaj „odozgo“, „s neba“ dolazeći. On „stoji iznad nas svih“ ljudi. Nasuprot tome oni koji potječu „sa zemlje“, misle, govore i djeluju čisto zemaljski i sami od sebe nemaju pristup nebeskom svijetu. Treba znati da i ovaj zemaljksi svijet može otvoriti samo onaj koji poznaje Božanski svijet kao neposredni slušatelj i očevidac, jer on potječe iz njega. I On to svojim svjedočanstvima čini. Tko njegovo svjedočanstvo prihvati istovremeno jamči, poput ovjeravajućeg pečata, da je Bog doista istinit, vjeran i pouzdan. Istovremeno prepoznaje Isusa kao Božjeg poslanika koji ne donosi svoju vlastitu objavu, nego izgovara Božje riječi. Isusove su riječi uvijek povezane s darivanjem Duha. 'Izgovorarati Božje riječi' i 'dati Duha neograničeno', jedinstven je čin. Duh je taj koji otvara čovjekovo srce za Isusovu poruku i od nevjernika čini vjernika. Tako Bog daje svome Sinu sve u ruke: Riječi, Duh, Život i sud. „Tko vjeruje u Sina, ima vječni život“, i to već sada. Smo onaj koji ustraje u nevjeri nasuprot svjedočanstvu Božjeg Sina, ostaje u bolnoj situaciji udaljenosti od Boga.