Jeruzalem postaje, i ostaje „sveti grad“

  • Ispis

Jeruzalem postaje, i ostaje „sveti grad“ (23.1.2018.)

2 Sam 6, 12-15. 17-19: David pun radosti s narodom uznosi „KOVČEG SAVEZA“ u grad Jeruzalem. Od radosti plesao je pred Gospodinom. Tada je s narodom u Domu Gospodnjem, kao jedna obitelj, slavio gozbu ljubavi, prinoseći Gospodinu žrtve paljenice i žrtve pričesnice. Isus će tisuću godina kasnije doći iz Davidova roda i zajedno s narodom ući u grad Davidov, Jeruzalem, te slaviti Novozavjetnu žrtvu, kao gozbu ljubavi s punim predanjem Gospodinu. David je kraljevao trideset i tri godine nad Izraelom i stolovao u Jeruzalemu, a Isus će kao Kralj u Kraljevstvu Božjem, u trideset i trećoj godini života sklopiti iz Jeruzalema Savez vječni sa svim narodima.

Mk 3, 31-35:„Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“ Isus otvara vrata Jeruzalema svima onima onima koji žele vršiti volju Božju. Poput starozavjetne objedinjene obitelji za kralja Davida, tako Isus gleda na novu Božju obitelj koja se rađa, a to je Crkva. Vjernost i odanost volji Božjoj, određuje status „duhovne braće po Kristu u Gospodinu“. Člana nove zajednice ne određuje privilegiji po rođenju, niti po položaju, još manje po talentima ili financijskim mogućnostima, nego određuje svjesno i odgovorno djelovanje u krugu nove obitelji – Crkve. Ona je božanska ustanova – zajednica kao i ona naša naravna obitelj iz koje smo potekli. Tako Isus spaja zemaljsko s nebeskim.