METODOLOGIJA OBNOVE OBJEKATA SAKRALNO KULTURNOG NASLJEĐA U DOMENI I PROSTORU VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE POSLIJE DOMOVINSKOG RATA (1992-1995) DO 2018.
- METODOLOGIJA OBNOVE OBJEKATA SAKRALNO KULTURNOG NASLJEĐA U DOMENI I PROSTORU VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE POSLIJE DOMOVINSKOG RATA (1992-1995) DO 2018.
Period od 1995-2018. je doba memorije, doba Revivalisa onoga što je nedavno bilo, a sada srušeno, što je prije stotinu i više godina oblikovano, a sada izgubilo formu oštećenjem ili potpunim rušenjem. Kako i kojom metodom je obnavljano ili rekonstruirano porušeno ili oštećeno, ispričat će objekti.
Gledajući 41 porušenu župnu crkvu, 7 filijalnih crkava, 20 župnih kuća i jedan samostan, te 178 oštećenih objekata, ljudima ovoga vremena nametnuta je velika odgovornost izbora metode obnove arhitektonskih negdašnjih ostvarenja.
Od 41 porušene crkve, njih 39 je nanovo građeno i uglavnom dovršeno. Dvije župne crkve: crkva u Gornjoj Komušini i Brusnici čekaju neka bolja vremena. Od 178 teže ili lakše oštećenih objekata, obnovljeno je 176, a 2 župna objekta čekaju također neka bolja vremena.
Ovdje nisu obuhvaćene grobljanske kapele.
Većina oštećenih sakralnih objekata obnovljena je metodom djelomične rekonstrukcije.
Manji broj s lakšim oštećenjima obnovljeni su metodom konzervacije.
Na većim objektima korištene su metode: rekonstrukcije, adaptacije, konzervacije i konsolidacije (Nadb. dvor, Zavod sv. Vinka, neki samostani, župne crkve, župni stambeni objekti).
Dva objekta iz otomanskog perioda: Crkva u Gornjoj Dubici i samostan na Plehanu neće više svjedočiti svoje vrijeme, umjesto njih u Dubici je izgrađena nova župna crkva, a samostan na Plehanu je u novom oblikovanom volumenu još je u izgradnji.
Metodom pokušaja potpune rekonstrukcije kod srušenih župnih crkava iz doba Monarhije išlo se na lokalitetima: Župna crkva u Čemernom (1888), Župna crkva u Bosanskom Brodu (1907), Župna crkva u Doboju (1896), Župna crkva u Novom Selu (1918), Župna crkva u Goricama (1912) Župna crkva u Čardaku (1915) i ovi će objekti nastavit dalje svjedočiti svoje prvo poluvrijeme i svoje drugo vrijeme.
Metodom djelomične rekonstrukcije uz manja odstupanja na volumetriskom plasticitetu na crkvama izgrađenim u doba Monarhije: Crkva u Suhom Polju (1881)
Nažalost župne crkve građene u doba Monarhije koje su dobile novo oblikovane sakralne prostore su: Župna crkva u Kupresu (1912), Župna crkva u Podmilačju (1912), Župna crkva na Plehanu (1898), Župna crkva u Bežlji (1887), Župna crkva u Modriči (1889) , Župna crkva u Odžaku(1908), i ovi objekti neće više svjedočiti svoje prvo poluvrijeme postojojanja.
Metodom potpune rekonstrukcije vraćene su u život crkve iz perioda Kraljevine SHS u župi: Koraće (1922)
Metodom djelomične rekonstrukcije uz manja odstupanja na volumetriskom plasticitetu na crkvama izgrađenim u doba Kraljevine SHS: u Rastičevu (1927), Tesliću (1932), Bosanskom Šamcu (1925).
Dok su crkve iz doba Kraljevine SHS u Župi Borovici (1924), Župi Bijelo Brdo (1931) Župi Dubrave (1927), stara crkva u Vidovicama (1922) otišle su trjajno u zaborav, a njihovo mjesto zauzeli su novo izgrađeni sakralni objekti.
Pokušaji potpune rekonstrukcije izvedeni su na župnim crkvama izgrađenim u periodu Jugoslavije u sljedećim Župama: župi Garevc (1972), župi Svilaj (1965), župi Prud (1991), župi Posavska Mahala (1990), župi Vidovice (1986), župi Kulina (1967), župi Derventa (1973), župi Sijekovac (1985), župi Donja Tramošnica (1974), župi Gornja Tramošnica (1974), i nastavit će dalje svjedočiti i prvotno svoje vrijeme nastajanja.
Župne crkve koje su nastale u Dejtonu kao potpuno nove, umjesto starih crkava izgrađenih u vrijeme Jugoslavije, sada su u: Župi Otinovci-Kupres (1969), Župi Lovnica (1980), Župi Bukovica (1964), Župi Cer (1982), Župi Foča (1990), Župi Kolibe ( 1974), župi Žeravac
(1962), župi Srednja Slatina (1972), župi Ulice (1966), nažalost, njhihove prethodnice otišle su u zaborav.
Iz perioda Jugoslavije dvije župne crkve još nisu ugledale svjetlo dana u župama: Brusnici (1966) i Gornja Komušina (1979).
Većina župnih crkava koje su lakše ili teže oštećene dovedene su u prvotno arhitektonsko oblikovano stanje metodom manje ili veće rekonstrukcije i konzervacije. Takvih objekata ima 176.
Ipak je vrijedno istaknuti objekt sv. Vinka u Sarajevu 1883-1904 (Medicinska škola i Klinika) na kojem su izvedene metode potpune adaptacije novim oblikovanim prostorom, a time i funkcijom, te metodom konsolidacije s konstruktivnim zahvatom sačuvan je u cijelosti plošni fasadni plasticitet sa svom svojom originalnom ornamentikom.
Metodom restauracije i rekonstrukcije, izvorna sakralna istočna ornamentika dovedena je u svoje obnovljeno stanje u sjemenišnoj crkvi u Travniku, čije pročelje zrcali obrisima baroka.
Metodom potpune rekonstrukcije, crkva u Brankovićima sa oštećenjima od granate na reljefiranoj fasadnoj opeci, objekt je doveden u svoje izvorno stanje sa 520 zamijenjenih segmenata.
Iako nismo u posjedu objekata antologijske vrijednosti gledano na vremenski period, ipak je ukazan veliki trud vraćanjem izvorne arhitektonske oblikovane forme, tamo gdje su objekti bili hvalospjev krajoliku i oni će nastaviti svjedočiti svoje vrijeme.
Proučavajući prostor i njegovo sakralno arhitektonsko nasljeđe, ispričao nam je svu antroposocijalnu ‘moru’ koja pritišće breme njegova korisnika.