Sve je u hodu prema 'novom nebu i novoj zemlji'

Trideset i treća nedjelja kroz godinu 2022. –c

Započet ću istim mislima s kojima sam započeo propovijed na duhovnoj obnovi za Župnu zajednicu 8. studenog.

Cijeli mjesec studeni posvećen je životu poslije ovoga zemaljskog života. Započeli smo na tu temu razmišljati na dan Sviju Svetih a završit ćemo s nedjeljom Krista Kralja.

Doživjeli smo veličanstven uvod a doživjet ćemo i veličanstven kraj slaveći Krista Kralja iduće nedjelje.

Budući su to ozbiljne biblijske poruke i ozbiljna vremena priliči nam početi proročanskim porukama ove nedjelje a za nju krasan uvod bio je i u porukama prošle nedjelje kada je bila tema „uskrsnuće mrtvih“.

Danas slijedimo tijek događaja prema „Gospodinovu Danu" kada će se, na kraju vremena, Krist vratiti „u slavi suditi žive i mrtve“.

Kako su divne livade i polja kada kolorit boja iskaže svu moć i ljepotu prirode, ali kad prorok Malahija slika sudnji Dan gotovo istim koloritom jarkih boja, ljudskoj znatiželji nema kraja.

Evo, što on kaže: „Taj Dan dolazi poput peći užarene; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: Dan koji se bliži spalit će ih“ (Mal 3). Ima Malahija razloga za ovakve užarene vijesti jer često u životu trijumfira zlo a s njime i oni koji za Boga ne mare dok postižu uspjeh i bogatstvo.

Ljudska se narav buni i vapi za vremenom kad će Bog po pravici svakoj stvari odrediti vrijednost.
Zašto?

Upravo zbog toga, kaže Prorok: „Tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi.“ (Mal 3)

Za bezbožnika dan suda je kao užareni oganj koji proždire, za pravednika će biti dan objave Božjega milosrđa. „Bit će im milostiv kao što milostiv otac sinu koji mu služi.“

Sjajnim koloritom Prorok ističe očinsku nježnost i dobrotu prema onima koji ga ljube. Za njih će izaći „Sunce pravde“, Krist Gospodin.

On je rasvijetlio svijet da ga povede putovima dobra i mira a vratit će se da u svoju vječnu slavu primi one koji su slijedili njegovo vječno svjetlo.

Evo što o tome kaže sv. Pavao kad postavlja pitanje u svojim Poslanicama:

Komu sam u životu vjerovao i komu sam odgovoran za svoja djela?

Ili pod čijim utjecajem i pod čijim uplivom živim svoj život?

Uvijek je odgovor jasan i precizan:
Svatko odgovara za svoja djela i svoj govor pred vlastitom savješću.
Ali još važnija je odgovornost pred Bogom.

Zato što se Božji sud razlikuje od svjetovnih sudova koji najčešće služe zastrašivanju. Isusov govor o Božjem sudu nema za cilj izazvati strah i trepet, nego čovjeku posvijestiti njegovu osobitu odgovornost za svoj život i za život bližnjega (2 Sol 3; 2 Kor 5)

Božji sud je nezamisliv bez utjelovljenja Sina Božjega u Isusu Kristu.

Isto kao što se Bog približio čovjeku u Isusu Kristu i pomogao tom čovjeku ozdraviti i uspraviti se, na isti način Bog će prići čovjeku i u trenutku suda (1Sol 5,9).

Za Pavla, spasenje je po Kristu došlo u svijet i ono je prisutno u Crkvi po Duhu Svetom.
To spasenje zasjat će u punom sjaju Kristovim ponovnim dolaskom.
Zato Pavao poziva vjernike na budnost, to znači na život koji je utemeljen na vjeri i radu.

On ozbiljno misli kad kaže: „Tko neće raditi, neka i ne jede!“ (2 Sol 3)

Živeći odgovornim životom, čovjek će opstati pred Sucem koji će ga pitati o njegovim djelima.
Budnost je potrebna i zbog toga što nitko ne zna kada će se Gospodin pojaviti.

U današnjoj njegovoj poslanici koju smo čuli, on izjavljuje: kako ni sam ne sjedi s krštenih ruku, nego vjerujući u budućnost svijeta, spreman je potrošiti za njegovu budućnost svu svoju snagu.

Za Pavla Isusov ponovni dolazak je samo poticaj da se kršćani još više trude u svom kršćanskom poslanju.

Pavao za ovakav stav vidi svoje uporište u Kristovom govoru o posljednjim vremenima za koja jedino Otac zna.

Krist govori kako će biti u svim vremenima lažnih proroka koji će govoriti u njegovo ime, širiti krivi nauk s lažnim proročanstvima, ali vi „pazite i ne daj te se zavesti…. Ne idite za njima."

Tko se suprotstavlja Svetom Pismu, tko nije u zajednici Crkve, s Papom – njega ne smijemo slušati.

Ljudska povijest je uvijek imala svoje nevolje koje često izgledaju kao znak skorašnjeg svršetka, ali nemojte se zbuniti…. To još nije svršetak.

Istina ovi se događaji moraju zbiti.
Sve je u hodu prema 'novom nebu i novoj zemlji' u kojima će stanovati pravednici, koji će biti zauvijek dionici slave svoga Gospodina.

Sve su to iskušenja, ali ne i propast, nego na dobro onih koji vjeruju, da bdiju i da se učvršćuju u vjeri.

Isusov je zaključak kao i Pavlov ili Petrov vedar i pun nade, jer kršćani se svojom postojanošću spašavaju.

      

   Župnik