Ako smrt odvodi čovjeka na granicu života, ne odvodi ga onkraj Božje svemoći

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

Trideset druga nedjelja kroz godinu 2022.-c

Kršćanska braćo i sestre!

Godišnje naše putovanje kroz povijest spasenja ide kraju.
Posljednje tri nedjelje govore o posljednjim stvarima.
Ova trideset druga poziva da produbimo našu vjeru u uskrsnuće mrtvih. To je jedna od temeljnih istina u našem Apostolskom vjerovanju.
Ali, mi ćemo pogledati kakav pristup ovoj temi imaju i ljudi Staroga Zavjeta. Jedan od najstarijih izvještaja o temi uskrsnuća upravo je u knjizi o Makabejcima koju na ovu nedjelju čitamo.

Evo tog izvještaja:
“Uhvatiše sedmoricu braće s njihovom majkom. “Kralj Antioh naredi bičevanje ako ne pogaze zakon svoje vjere."

Jedan od njih progovori u njihovo ime: “Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo vjeru svojih otaca!“

Drugi izdišući reče: “Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.“

Nakon njega mučili su i trećega. Kad su naredili da isplazi jezik i ispruži ruke, on junački reče: “Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti.“

I četvrti dok je u mukama umirao reče: „Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti – za tebe nema uskrsnuća na život.“ (2 Mak 7)

Ova se vjera u uskrsnuće mrtvih, životno ukorjenjuje u biblijsku Objavu, još od početka povijesti spasenja.
Veličanstveno svjedočanstvo o sigurnosti Božje svemoći, jer ako smrt odvodi čovjeka na granicu života, ne odvodi ga onkraj Božje svemoći.

“Gospodin daje smrt i život, ruši u Podzemlje i odande diže.“ (1 Sam 2,6)
Iz mnoštva starozavjetnih likova možda iskustvo patnika Joba najzornije ukazuje kako nije ista sudbina pravednika i grešnika.

Ipak je za nas kršćane presudno što Isus o ovoj temi kaže. U njegovo vrijeme uskrsnuće od mrtvih već  je bila istina vjere za sve Židove, osim za pripadnike sekte Saduceja.

Upravo su Saduceji kao predstavnici svećeničke aristokracije u Jeruzalemu, dali inicijativu da se Isus izjasni o temi uskrsnuća od mrtvih, potežući Mojsijev Zakon iz Ponovljenog zakona o dužnosti muževa brata da se oženi njegovom udovicom (razlog je bio da se sačuva imanje u krugu iste loze).

S jednim iznimni primjerom žene, kojoj su muževi umirali a ona izmijenila sedmoricu braće, iznijeli apsurdnost uskrsnuća s pitanjem: „Komu će od njih pripasti ta žena o uskrsnuću?“
Isusov odgovor je izvanredan.

„Oni koji se nađu dostojni da budu dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, niti će se ženiti niti udavati. Oni neće moći više ni umrijeti jer će biti slični anđelima. Oni su sinovi Božji jer su sinovi uskrsnuća.“

Ženidba je očito vezana u čovjekovo stanje smrtnosti, a gdje više nema smrti, tu više nema ni potrebe za rađanjem, pa stoga ni ženidbom, odnosno udajom.

To ne znači da prestaje veza ljubavi koja je sjedinila dvije osobe u bračnom savezu.

Sve ono što je pozitivno, u uskrsnuću neće biti uništeno nego oplemenjeno i produhovljeno.

Evo što o tome govori i sv. Ivan apostol: „Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: Kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest.“ ( 1 Iv 3,2)

Zanimljivo, da se Isus upravo poziva na događaj susreta Mojsija s Bogom u gorućem grmu gdje se Bog naziva „Bogom Abrahamovim, Bogom Jakovljevim“ i zaključuje: „Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer za nj svi žive."

Objava govori da je sve pokrenuto i nebo i zemlja za čovjeka, da je pokrenut put spasenja za čovjeka i da je ništavilo groba plod bez smisla. Bog bi tako vladao nad beskrajnim grobljem i bio bi Bog mrtvih a ne Bog živih.

Evo kako je Isus završio raspravu sa Saducejima, rekavši:
„Vi ste Saduceji u velikoj zabludi.“

Biblijska Objava o uskrsnuću tijela dobila je svoju krunu u Isusovom uskrsnuću.

Evo kako on to sam kaže:
„Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.“

U našem današnjem razmišljanju na temu „uskrsnuća od mrtvih“
pomoći će Pavlova svjedočanstva:
„Ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo od mrtvih, s kojim pravom neki među vama tvrde da nema uskrsnuća od mrtvih. Ako li nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo!“ ( 1 kor 15)

Sv. Pavao u više navrata govori kako je čitav od Boga stvoreni čovjek određen da živi u zajedništvu s Bogom. Čovjek svoje smrtno tijelo oblači u besmrtnost. ( 1 Kor 15)

Za Novi Zavjet, Isusovo uskrsnuće nije usamljen događaj nego je početak općeg uskrsnuća.

O tom općem uskrsnuću Pavao, prema izvještaju Djela apostolskih (17), govori nasred Areopaga slavnim i mudrim Grcima. Oni su mu odmahnuli rukom uz poklik: „Na tu temu drugi put ćemo te slušati.“

Nije nikakvo čudo. Grci su imali jaku Platonovu školu u kojoj se učilo da se duša želi što prije osloboditi okova tijela.

Ali, Krist je u Euharistiji živi znak budućega uskrsnuća: „Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan (Iv 6,54)

Završimo mislima i osjećajima sv. Pavla koji potiče kršćane da ostanu nepokolebljivi očekujući Gospodinov dolazak. (2 Sol 2)

Uvijek će biti, dok Riječ Božja trči i proslavlja se, nezgodnih i opakih ljudi koji vjere nemaju.
Tvrdnja Objave je:
Ili uskrsnuće, ili bezboštvo.
Za kršćanina drugog puta nema.

           Župnik