Propovijed na groblju Ivana Pavla II - Svi Sveti 2022.

Svi Sveti 2022-c 
Kršćanska braćo i sestre!
Danas je svetkovina zemaljske i nebeske svetosti!
Danas želim otkriti nešto više o Vašim pokojnima koji počivaju u ovom groblju.
           Jer, ovoj se svetkovini raduju svi  koji su kao živa duhovna stvorenja odali čast i slavu Bogu Ocu, Bogu Sinu i Duhu Svetome.
           Mi živi na zemlji, mi okupljeni na ovom svetom mjestu, pridružujemo se danas u liturgijskom slavlju onima čiji je život bio i ostao u ljubavi s Bogom i s ljudima.
Poslušajte veličanstvene izvještaje sv. Pisma:
“Eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika!“
Svi su oni
„opečaćeni na čelima“, odjeveni u bijele haljine koje „izbijeliše u krvi Jaganjčevoj“.
Podjećam!
Ovdje su sahranjeni kršćani. Njihov krsni Pečat i haljina jesu simboli krštenja, koji u čovjeku utiskuju neizbrisiv pečat pripadanja Kristu i koje ga, čisteći od grijeha, Krist odijeva čistoćom i milošću po snazi svoje krvi.
           Svetost u stvari nije ništa  drugo doli potpuno dozrijevanje krsne milosti i dostižna je svakom kršćaninu.
           To nisu samo oni koje je Crkva zbog posebnosti života uzdigla na čast oltara, nego i svi nepoznati koji  su znali „Božjom pomoću držati prvotnu svetost primljenu po krštenju.“(LG 40)
Ta je svetost skrivena, življena običnim životom, bez izvanjskog sjaja, odličja i priznanja, čija djela privlače pažnju, ali su stvarna i dragocjena.
           Međutim, postoji jedna odlika svih svetih izabranika:
„oni dođoše iz nevolje velike“.

Ta velika nevolja označava onu borbu koju su sveti vodili za obranu svoje vjere.
           To su progonstva i mučenja  podnesena poradi Krista, to su križevi i patnje podnesene u svagdašnjem životu.     
           Sveti su došli do slave samo po trpljenju, ono je nadopunilo očišćenje započeto u krštenju, i pridružilo ih Kristovoj muci da bi ih poslije priključilo njegovoj slavi.
           Kad su već postigli vječno blaženstvo, sveti Božji izabranici ne prestaju za to Bogu zahvaljivati, te viču iza glasa: „Spasenje Bogu našemu, koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu“.
A u nebu kao odgovor odjekuje vječni Amen!
Toj slavi pridružujemo i „Amen!“ svih vas ovdje koji ste s cvijeće i svijećom u ruci i srcu spremi kliktati: Svet, svet, svet…. u svom u hodu prema nebeskoj domovini.
Kristova milost svima otvara put svetosti.
A sada pogledajmo Drugo čitanjekoje nastavlja i nadopunjava temu prvoga čitanja ističući prije svega Božju ljubav u Sinu kojega šalje k nama.
Vidno je spomenuto dostojanstvo čovjeka u riječima:
         „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo“.
         To je dar koji nije pridržan  samo za vječni život, nego je dan i za sadašnji život.
Ali u vječnoj slavi, Boga ćemo licem u lice gledati kao što jest.
             Slavu Božju i slavu svih svetih s Kristom i Duhom Svetim slavimo i sami kao živa slava Božja u cijelom svemiru.
U današnjem Evanđelju, Isus govori o svetosti i vječnom blaženstvu pokazujući put koji vodi do njega.
           Jedno moramo znati, Isus nije došao da otkloni trpljenje, nego da ga otkupi i od njega učini sredstvo spasenja i ljudskog  blaženstva.
           Nepravde, nevolje, progonstva, pročišćuju čovjeka i ona ga ne ponižavaju, nego ga oplemenjuju.
Prema Isusovim blaženstvima vidimo, kakav su put živjeli većina ovih koji su ovdje sahranjeni.      
A Put blaženstva je staza kojom prolaze sveti.
Valja istaknuti, tim je putem prolazio Isus koji je na sebe preuzeo sve nevolje ljudi jer je htio poučiti čovjeka kako će ih posvetiti. Ukažimo i na mnoge koji ovdje počivaju a išli su tim Kristovim putem.
I zaključimo:
U njemu siromašnom, ispaćenom, blagom, milosrdnom, mirotvorcu, progonjenom i na tom putu proslavljenom i kršćanin nalazi najsavršenije ostvarenje evanđeoskih blaženstava.
Amen!