Žalosna Gospa 2022.

Kršćanska braćo i sestre!

Žalosna Gospa i Isus, Žalosna Gospa i Križ Kristov, Žalosna Gospa i Gospodin Isus Krist.

Mi kršćani, u svemu ovome, vidimo i osjećamo:
Posredničku ulogu Krista i Gospe, zajedništvo života s ljudima za koje posreduju, Božji poziv kao bitan uvjet i žrtva kao temeljna služba koju kršćani slave.
             U ljudskoj naravi bogoštovlje je opća ljudska potreba i dužnost. To je bogoštovlje u ime zajednice vršio: otac u obitelji, poglavica u plemenu, kralj u narodu i svećenik u razvijenom društvu.  

             Budući da između Boga i čovjeka postoji prepreka, uloga je svećenika da je otkloni žrtvama za grijehe. Tako se uspostavljaju uredni odnosi između Boga i ljudi.
Novozavjetno svećeništvo i bogoštovlje, ima svoj temelj u Kristovoj žrtvi. Ima svoj temelj u Križu.
Istina Bog je pozvao Krista za svećenika kao i Arona, samo na sasvim drugačiji način.
             Čim je Sin Božji postao čovjek, postao je i svećenik, to jest sposoban posrednik između Boga i ljudi. Da, to je Božanski dar, kako to Pavao govori u poslanici Korinćanima.
Njegovo je utjelovljenje ujedno i njegovo svećeničko ređenje.
To je potvrdio sam Bog zakletvom.
           Tako je dokinuto Aronovo svećeništvo, a uspostavljeno novo.            
Naime, on je stekao sva svojstva i uvjete da kao Veliki svećenik spasi ljude.

Poslužimo se malo Ivanovim i Lukinim Evanđeljem.

 

Kao nekoć Adam i Eva pod stablom dobra i zla, tako sad stoji uz stablo križa novi Adam i nova Eva, Isus i Marija
               Marija pod križem, sjedne strane žalost, a s druge strane radost, s križa se rađa Crkva, a Žalosna Gospa postaje Majka Crkve.

Prvi par je grijehom upropastio ljudski rod, drugi ga par otkupljuje i spašava.
                 Ispunja se proročanstvo koje je sadržano u samom imenu Eve.
Marija je doista majka živih – to naime znači Eva – jer je svojim „da“ pristala na porođajne muke Božje djece.
Ivan je pravo njezino dijete, a da u tom pogledu ne bi bilo nikakve sumnje, Isus to i nazivom očituje. S pravom Crkva vidi u ovim riječima potvrdu za istinu da je Marija suotkupiteljica ljudi i majka sv. Crkve.

                 Marija i Crkva tvore jednu novu obitelj.

Ali čemu služi žrtva, čemu Krist na Križu, čemu Žalosna Marija pod Križem?
Kako je drugo ime za ljubav 'Žrtva', a Bog je ljubav, a Sin Božji je Stvoriteljeva ljubav prema čovjeku, koji svojom žrtvom, svojom ljubavlju otklanja prepreku između Stvoritelja i stvorenja.
Tako je Križ najveći dokaz velike Božje ljubavi prema čovjeku.
Rimski časnik, 'zapovjednik satnije' kad je vidio Kristovo mirno predanje na Križu. uzviknuo je: „Uistinu ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“.
Bio je to prvi vjernik u času Kristove smrti, koji nije vidio niti jedno čudo Isusovo, niti je doživio uskrsnuće, niti slavlje silaska Duha Svetoga, a ispovijeda kao poganin vjeru u Sina Božjega. U Isusovim zadnjim riječima on otkriva Boga.
Raspeti Krist temelj je stotnikove vjere.

A pod Križem stajaše njegova Majka. Sve gleda svojim majčinskim očima, svojom majčinskom ljubavlju, svjesna da nema prave ljubavi u kojoj nema i bola i patnje, žrtve i predanja.
Istina je ovdje duboka i preduboka, jer bez ljubavi nema ni nade života.
Braćo i sestre!
Ovdje su odnosi prožeti pravom vjerom i predanjem: „U ruke tvoje, Oče, predajem Duh svoj.“
A sada prošetajmo malo s Marijom i Isusom kako bi dobili potvrdu sadržaja blagdana Gospe Žalosne i uživimo se malo u bol one kojoj mač boli probada srce više puta životu.
Starac Šimun joj proriče vlastiti njezin križni put.
Majko mila, tek ga je rodila, a mora bježati u Egipat
Sjetimo se kako ga je na putu iz Jeruzalema izgubila u Hramu, traži ga i nalazi.
Susreće ga na križnom putu,
Gleda križ na kojem je raspet Sin,
Prima ga mrtvog u krilo,

Plače kod ukopa mrtvog tijela i to je dio sadržaj Marijine boli.
Razumimo, Krist je najavljen kao Sluga Božji koji je prezren od ljudi i odbačen, čovjek boli i vičan patnjama, no svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji bilo na nebesima.
Jer, njegovo je uskrsnuće pobjeda života nad smrću i proslava onoga koji nije Bog mrtvih nego živih.
Tako je žalosna Gospa postala Radosna Majka, Majka svih nas, Majka Crkve, jer Krist je živ zauvijek, a s njime i njegovo otkupiteljsko velikosvećeničko djelo spasenja ljudskog roda. Bog je sve u ljubavi izveo na dobro onima koji jesu i ostaju na putu s Kristom i BDM do Oca nebeskog. Amen.

Župnik