Ne planirajmo život bez Boga, on je jedini pravi stručnjak za dušu

Šesta uskrsna nedjelja 2022-c

Kršćanska braćo i sestre,
Čitajući 
Djela apostolska, otkrivamo kroz kakve su teške nevolje prolazili Apostoli i  kršćani u prvim kršćanskim vremenima.
Čovjek se pita:

Odakle tolika snaga?

Odakle toliki mir u nemirnom vremenu?

Prošle nedjelje, bili smo na tragu odgovora: Kada Isus uđe u nečiji život sve se mijenja i postaje novo.
Danas u Ivanovom  Evanđelju (14) otkrivamo dodatnu snagu koju daje Otac i Sin, onima koji ga ljube.

Ta dodatna snaga je Duh Sveti - božanska Ljubav.

To je Duh Branitelj.

To je Providnost Božja.

S takvom dodatnom Snagom, Apostoli i prvi kršćani živjeli su i umirali u miru.
Savršeno su znali što im se događa sa životom i nakon smrti.
Zna li su, da nije dovoljno isplanirati svoj život samo do groba, nego i poslije groba.  Odrastajući od mladih dana, pa sve do danas, uvijek sam teškoće s kojima sam se susretao gledao kroz vrijeme koje treba doći. Možda će ono donijeti više mira i više ljubavi. Ali to najčešće tako nije bilo.
Zahvaljujući kućnom odgoju i životnim smjernicama roditelja, sve više sam otkrivao:  

Bog je čovjeku zaista jedini  pravi Prijatelj.

A tada vrijeme koje mi je dano proživjeti, postaje pravi Saveznik.

Kada sam to iskusio kao svećenik, uvijek se pitam: kroz kakve sve nevolje prolaze obični ljudi?

Toliko  laži, klevete, zavisti, osvete, niskih udaraca, izdaja koje taru i satiru čovjeka.

A što ako su bez Prijatelja?

A što ako im vrijeme nije postalo Saveznik?

Ukoliko je život bez Božje Providnosti i ljubavi vrata propasti su odveć preširokaa vrata mira i spasa odveć uska.
I ljudi niti žive, niti umiru u miru.

Posreći li nam se, da život živimo u Božjoj Ljubavi i Providnosti, vrata mira i spasa odveć su široka i vrata svih zemaljskih nakaza ne utječu na naš Mir.
I zato:

Ne planirajmo život bez Boga.

Ne živimo život bez Duha Branitelja.

Moram vam otvoreno reći: kada je već teško od ljudi doživjeti mir, doživimo  ga od Boga. Tada nam nitko taj mir ne može oduzeti.
Da, lakše razumijemo, evo jedne pouke:
Kada nam se cipele pokvare ne idemo automehaničaru.
Automehaničari su dobri ljudi, ali se u cipele ne razumiju.
Jasno da ćemo svoje cipele odnijeti postolaru.
Ali kad nam se pokvari duša, i u njoj nestane ljubavi i mira, nestane duha hrabrosti i odvažnosti, a najčešće dušu kvare druge pokvarene duše, onda nema izbora nego potražiti Veliku Dušu. Potražimo Stvoritelja.

On jedini zna „šifru“ naše male duše.

On jedini može opraviti našu malu dušu.

On je stručnjak za ljudsku dušu.

I danas u Evanđelju Isus  kaže„Mir vam svoj dajem, dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje srce vaše...“ (Iv 14)
Spasenja bez Boga nema: ni na zemlji, ni na nebu.
A samo malo treba:
Gdje je Ljubav, Prijateljstvo, ondje je i Bog...
Ljudi nam svaki dan tempiraju „bombe“ svake vrsti.
U saobraćaju se gine, na sportskim borilištima se gine, na trgovima se gine, na ratištima se gine.
Ljudi svakodnevno ubijaju jedni druge iz raznih razloga i na razne načine:
klevetama, lažima, krađom, mržnjom, sjekirom, puškom, automobilom; i nitko i nigdje, niti je siguran, niti ima mira.
Teška je to kazna života.
Možda bi na našim leđima trebalo pisati:
Pažnja! Opasan sam po život!
I zaista, svako malo čovjek ima neka nova iznenađenja, priređena od ne-čovjeka.
Neophodno je ispravno shvatiti poruku Biblije kada je Bog rekao Noi:
„Uđi u korablju ti i sva tvoja obitelj!“
Tako je to bilo tada, tako je to i sada kada nas Duh potiče:

Uđi u milost Isusa Krista i ti  i sva tvoja obitelj!
     Zakorači u milost Božju! 
     Tako se ulazi u korablju mira i spasa.

Ali zapamtimo, nije lako nikome, pa ni meni svećeniku pripadati Isusu u ovakvome svijetu, koji  vrlo često služi đavlu.
Ova istina može nam teško pasti na dušu i srce.
Jer je od ljudi postavljena  visoka cijena poštenog života.
Ali jeftinije se, kaže Isus, ne može proći, nego živjeti zakon ljubavi.
S pravom je Isus rekao:
„Ja sam došao da imaju život, da ga imaju u izobilju.“
Tko ima sina ima i život, tko ima Sina Božjega ima život u punini i ovdje i ondje.

                                Župnik