Postoji li muka po čovjeku?
- Detalji
- Napisao/la Župnik Matija
Druga nedjelja korizme 2022. -c
Kršćanska braćo i sestre!
Čitajući Bibliju, promatrajući Kristov korizmeni put, muku, smrt, uskrsnuće, uzašašće i snagu Duha kojega Krist s Ocem ostavlja kao KONSTANTU, koja nije podložna promjenjivom, čovjek ima muku „po sebi“ ako ključ svega ne razumije.
S Konstantom se muči Adam, on stvorenje a Bog je Stvoritelj.
S Konstantom se bori Abraham. Abrahamova vjera stavljena je na kušnju, obećanja se još nikako ne ostvaruju. Abraham se nije mogao utješiti, duboko je u srcu nosio nezadovoljstvo koje nikomu nije otkrivao, pa ni Saraji. Bila je to nutarnja bol jer nema potomka. Ipak, prihvaćajući Konstantu kao Objavu, ali samo kao djelomičnu spoznaju, on se prepušta vjernosti Bogu Života i svoju vjernost odlikuje Bogom Života.
S konstantom se pomirio i Mojsije kad čuje Objavu: „Ja sam onaj koji jesam“ vječni, ne promjenjivi, počelo i prapočelo svemu – Univerzum.
Konstantu su istraživale sve velike i male civilizacije svijeta. Od Sumera, Akada, Babilonaca, Jerihonaca, Egipćana, Etruščana, Egeja, Inka, Perzijanaca, Rimljana, Slavena, Germana, suvremene civilizacije koja ispituje Konstantu koristeći sve mozgove svijeta ispitujući Božju Konstantu.
Ali ide teško, znajući da se iz stoljeća u stoljeće rađaju ljudi sve siromašniji duhom, a bogatiji materijom. Plodova duha sve manje, a odasvud pritišće ga materija.
Očito je nešto čovjeku po zlu krenulo.
Okružen sve više nekom moćnom tehnikom, a on Duhom sve kržljaviji. Rađa se i umire sa sve manje razvijenim mozgom i siromašnijim duhom.
Postoji li onda muka po čovjeku?
Da, svakako da postoji.
To tvrdi biblijska povijest spasenja. Čovjek nikada nije do kraja prihvatio Konstantu, a današnja civilizacija pogotovo.
A još je onom prvom Čovjeku rečeno da će se zbog ne prihvaćanja Konstante: morati mučiti, raditi, istraživati i na kraju umrijeti.
Kako prvi čovjek, tako i posljednji. Umrijet će u porođajnim bolima. To je njegova muka.
Ali ta muka je dodijeljena kao KAZNA, KAO KRIŽNI PUT.
Nešto od toga je shvatio i David kao i mnogi drugi Božji mislioci, prije i poslije obuhvatnije Objave u Kristu.
Tako, između mnogih drugih i David kaže: „Gospodin mi je svjetlost i spasenje.“ (Ps 27)
Može li se čovjek riješiti muke bez prihvaćanja Konstante, a nju prema Novozavjetnoj Objavi po Isusu Kristu kako to tvrdi i sv. Pavao u Poslanici Filipljanima ( 3) mnogi žele prezreti i živjeti kao NEPRIJATELJI KRIŽA.
Upravo takvima svršetak je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti, jer misle samo zemaljski.
Stoga: „Braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj... čvrsto stojte u Gospodinu.“
Muka, Križ, i Smrt su čovjekov KKRIŽNI PUT I KAO KAZNA ( „...u znoju lica svoga...“) I KAO NAGRADA,
po kojoj je moguće doći do preobrazbe,
do uskrsnuća, do statusa „građanina neba“, a tada i čovjek postaje „konstanta“- vječan nepromjenjiv.
I čovjek bi morao prihvatiti istinu o sebi, a ona glasi: Koliko mi je u zemaljskom životu dano i nebeskim obećano: „Ja sam onaj koji jesam“.
U jednom i drugom stanju to što jesam s Bogom jesam, s vječnom Konstantom jesam osoba stvorena na sliku Božju.
Nije slučajno Isus poveo Petra, Jakova i Ivana na brdo, i tamo se molio, a izgled mu se lica mijenjao i odjeća blistala sjajem i još gle čuda Isus razgovara s Mojsijem i Ilijom kao poveznicom Promisla Konstante koja se očituje u Isusovom Preobraženju, i još čuju glas: „Ovo je sin moj, Izabranik, Njega slušajte!“
Očekivana je bila reakcija Petra:
„Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice, jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.“
I sada zaključak: „Nije znao što govori“.
Znao je Petar što ljudska narav hoće, zaobići KRIŽNI PUT KAO KAZNU I KAO NAGRADU.
Ali zaključimo i mi:
KRIŽNI PUT KAO KAZNU u ovoj suznoj dolini ne možemo zaobići, ali je možemo razumjeti kao NAGRADU kroz vjeru u Boga koji je KONSTANTA svega stvorenoga. On je onaj KOJI JEST, a mi uz njega moramo prihvatiti biti to što jesmo, Božja stvorenja uz ponudu biti i Božja preobražena i otkupljena Djeca.
Župnik