Crkva je božanska zajednica jer je u njoj božanska hijerarhija

Peta vazmena nedjelja 2021 – b

           Prošle nedjelje, Isus nam se predstavio kao Dobri Pastir. Bila je  jedna od najstarijih  i najdraži slika o Isusu u prvim kršćanskim vremenima.
           Danas na petu uskrsnu nedjelju slušamo Isusa koji kaže: „Ja sam istinski trs, a Otac moj vinogradar... Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, a vi loze...“  (Iv 15, 1- 5)
           Isus krasno dopunjava sliku o sebi i onima koji ostaju uz Isusa.
           Trs i loza moraju biti jedno.
           Glava i udovi moraju biti jedno.
Sjetimo se  slike iz Poslanice Efežanima (5,31-32): „Dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.“
           A sam Isus u Evanđelju kaže. “Tako više nisu dvoje, nego  jedno tijelo“ (Mt 19,6) I zaista je tako: postoje dvije različite osobe, a ipak one „u ženidbenom zagrljaju“ čine samo jednu.
           Nadalje, u Ivanovom Evanđelju (15,8) postavljen je jasan preduvjet, ako se želi donijeti „mnogo roda“ ili biti „dobar Isusov učenik“, tada se mora znati da je Krist „Glava Crkve“ (Kol 1,18) i da samo onaj tko ostaje u njemu donosi mnogo roda.

On nas sjedinjuje kao trpeći i proslavljeni Krist.
           Mi po krštenju uzimamo udjela u Kristovom tijelu. Tako tijelo Kristovo ima mnogo udova, ali jedan je Duh u tijelu. On stalno potiče na ljubav, jer ako jedan ud ili član trpi, trpe svi ostali udovi. Ako je jedan ud počašćen, s njime se raduju svi ostali udovi.
           Krist i Crkva su čitav Krist.
           Crkva je s Kristom jedno. Bog boravi u nama, a mi u njemu.
To je život u Kristu.
Taj život je počeo s krštenjem. Sok Kristova života iz trsa stalo hrani mladice loze. Veoma je važno ostati povezan s Trsom.
U koliko se čovjeku dogodi da otpadne od trsa, odjednom ili postepeno, tada se život odvija kao da Boga nema.
             Ali tada nema ni ljubavi, jer nema zajedništva.
             Mladice nisu sebi svrha, one su tu, da rod donose, a ne da se suše.
Isus reče: „Svaku lozu na meni, koja ne donosi roda, Otac – Vinogradar siječe.“
            Ali ne smijemo zaboraviti, ne postoje samo čudesna divna djela Božja u prirodi koja okružuje čovjeka, nego ona  su prisutna i u Crkvi, kojoj je Glava Krist a Duh Božji ljubav i Život. Duh je Božji u počecima Crkve, kako vidimo u Djelima apostolskim, pomogao da ona prohoda s oznakama jedinstva, vjere i ljubavi i tako postala glavni znak Božje prisutnosti.
         Apostol Pavao često govori o milosnom djelovanju Duha Svetoga u vjernicima i u Crkvi.
         Apostol Ivan upozorava: “Dječice! Ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom.“
         Ozbiljne su Isusove riječi: “Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“  

Rasti kao plodna mladica nije moguće bez njegove Ljubavi.
Nije moguće ostati u zajedništvu bez Božanskog soka koji vječno istječe iz Križa u znaku potpunog predanja, unatoč životnim iskušenjima.
Nemoguće nam je ispuniti poslanje koje nam Krist povjerava ako nemamo osjećaj kao i On i ako postupamo u životu prožeti snagom koju nam On svakodnevno  nudi svojom riječju i svojim otajstvima. (Misal)

                           Župnik