Preživjela je samo ona civilizacija u kojoj je Ustav prožet Božjim zakonom

Treća nedjelja korizme 2021-b

U prvoj nedjelji korizme susreli smo biblijski lik pravednog i spašenog Noe u neprilikama općeg potopa.
U drugoj nedjelji susreli smo Abrahama koji u savezu s Bogom postaje praotac vjere koja po prvi put ne potječe iz stvorenoga svijeta, nego od Stvoritelja uosobljenog u Trojstvu.
U trećoj nedjelji susrećemo:
Mojsija, koji je središnji biblijski lik Staroga Zavjeta. I ne samo njega, nego uprizorujemo:
Izbavljenje iz Egipatskog ropstva koje je središnji spasenjski starozavjetni događaj. I ne samo to, nego prvi puta jedan narod prima 'Ustav'- vrhovni Zakon volje Božje iskazane u:
Savezu i deset Božji zapovijedi koje su vrhunac Božanske ljubavi i početak teologije uzajamnog božanskog i ljudskog života.
Bog proglasi ove riječi:
„Ja sam Gospodin Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske... i nemoj imati drugih bogova osim mene.“ 
„Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga...“
„Poštuj oca svoga i majku svoju, da imaš dug život na zemlji, koju ti daje Gospodin, Bog tvoj.“
„Ne ubij“
„Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga...“
Utvrđuje se Ljubav prema Bogu i čovjeku kao zakon uzajamnog  života.
Promatrajući velike civilizacije svijeta: Babilonsku, Egipatsku, Grčku, Rimsku, današnju Suvremenu, svaka je od njih smatrala da je dosegla vrhunac spoznaje i napretka.
               Babilonska-Perzijska, kolijevka ljudskog roda, a iz nje se morao iščupati pravedni Noa i praotac Abraham.
               Egipatska, sama sebi dostatna, u kojoj Bog kao u kolijevci dostasava Abrahamove potomke za novu očekivanu civilizaciju koju će sam Bog predvoditi.        
              
Grčka je imala filozofe Aristotela i Platona, zato Grci mudrost traže, a Pavao propovijeda raspetoga i uskrslog Gospodina
              
Grčka je imala nenadmašnog kipara Fidiju, koji je klesao najljepša božanstva koja su oslonac grčkoj religiji, a Pavao propovijeda raspetoga i uskrslog Gospodina.
              
Grčka je imala Arhimeda i Pitagoru osnivače matematike i fizike, a Pavao propovijeda plodove Duha raspetoga i uskrslog Gospodina.
              
Rim je imao dostignuće ljudske umjetnosti u Arhitekturi kojoj je Vitruvije dao čovjeka kao mjerilo njezine funkcionalnosti, a Petar i Pavao udaraju temelje kršćanskoj civilizaciji ljubavi.
              
I Rim i Atena imali su Vojne doktrine utemeljene na  Aleksandru Velikom, Hanibalu, Cezaru itd., a Petar i Pavao samo Križ koji je kozmički znak ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Nemamo vremena govoriti o suvremenoj civilizaciji i njezinim ideologijama, nego ću samo postaviti pitanje: Koja je civilizacija preživjela?

Ali, vratimo se Mojsiju i  Izabranom Božjem narodu koji imaju Boga i Bog ima Saveznika. Stvoritelj, je odlučio biti  izbavitelj i vječni Saveznik čovjeku.
Po prvi puta Bog objavljuje: „Ja sam Gospodin Bog tvoj....“
       Čovjek ima Boga.
       Ovo je biblijska civilizacija Života u Ljubavi.
       Vječna je koliko je i Bog vječan. Vječna je, koliko je ljubav vječna.
Mojsije i njegov narod imaju dug put, ali sa sobom ne nose ništa drugo, osim ploča Saveza koje se odlažu u Kovčeg saveza. Čvrsta volja da se stigne na cilj, ne makar kako, nego čuvajući Riječ Božju.
Upravo će Ona usidriti Izabrani narod na putu povjerenja, na putu do cilja.
Često umorni, ali uvijek se odmaraju u okrilju Božje Riječi, brižno čuvane u Kovčegu saveza.
Tristo godina kasnije pjeva kralj David u svojoj molitvi:

 „Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga.
Savršen je zakon Gospodnji,
dušu krijepi,
Pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.
Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi,
Čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje..“ (Ps19)

Čuli smo danas kako sveti Pavao piše Korinćanima: Braćo, Židovi i dalje traže čudesa, Grci traže mudrost, Rimljani vježbaju mišiće na kršćanskim mučenicima, a mi propovijedamo Krista raspetoga.  On je Židovima sablazan, poganima ludost, a nama pozvanima Židovima, Grcima, Rimljanima i svima ostalim ljudima dobre volje, Božja snaga i Božja mudrost.
Više je nego očito: čovjek nije u poziciji da odabire način kako će biti spašen, nego Bog odabire i kod Mojsija i kod Isusa Krista kako će nas spasiti.
Krasno je to rekao Ivan evanđelista: „Bog je tako ljubio svijet, te je dao svoga Sina jedinorođenca; tko god u njega vjeruje, ima život vječni.“  
Ne, imat će ga, nego ima život vječni.
         I zaista s Isusom nastupa novo doba spasenjskih događaja.
         Kao i svi vjerni Židovi i Isus hodočasti u Jeruzalem da proslavi Pashu. Dan izbavljenja i spasenja od Egipatskog ropstva. 
U hramu zatiče mnoštvo trgovaca koji lihvare. Upravo su oni pretvorili Božji hram u vašar.
Ono što je sporedno, postalo je glavno, a  u hramu je Svetinja nad svetinjama, Kovčeg saveza.  Hram je Kuća Božja. Hram je dom molitve.
       Isus razgoni trgovce i predbacuje im što su kuću njegova Oca pretvorili u kuću trgovačku.
       Traže od njega znak-punomoć da to može činiti, on je za njih civil iz Galileje i nije hramski svećenik.
Očito je Isus nezadovoljan molitvom i bogoštovljem svoga naroda i najavljuje potrebu nove molitve i liturgije.
Stoga, Isus, nagovješćuje novi hram i novo bogoštovlje onima koji su se ozbiljno opredijelili za njega po krsnoj vjeri.
Tada će vjernici biti istinski klanjaoci Bogu u duhu i istini.
                                     Župnik