Bog često ide drugim putem nego li mi očekujemo

Bogojavljenje 2021.

Iz 60,1-6: Danas Crkva slavi jedan od najstarijih blagdana BOGOJAVLJENJE, stoga prvo čitanje proroka Izaije i govori o „uskrsnuću“, uskrsnuću Jeruzalema, nad kojim blista Slava Jahvina. Čitajući početak 60 poglavlja iz kojeg isijava slavni lik Boga izbavitelja, koji pred Izraelovu sramotu u zemaljskoj slici donosi neprocjenjivo bogatstvo i utjecaj.
To je nešto puno, puno drugačije od zemlje koju mi poznajemo jer se provlači Novozavjetna nit duhovnog i sveopćeg blaga, jer tebe obasjava Jahve. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k izvoru tvoga sjaja. Dok Izaija piše ove divne poruke, moramo znati da je on jedan od najnadareniji izraelski pjesnika i teologa, a time i čovjek duboke vjere.
U svojoj školi bio je nadahnuće mnoštvu svojih učenika koji će nastaviti s njegovim porukama i proročanstvima. Stoga, kako on to kaže: „Podigni oči, obazri se: svi se sabiru, i k tebi dolaze… donoseći zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajući.“ Bogojavljenje je na zemaljskom obzorju.

Ef 3,2-3.5-6: Ako pročitamo drugo poglavlje, a ta nit se provlači i u trećem, zapazit ćemo, kako su prije Kristova dolaska Božja obećanja bila usmjerena gotovo isključivo na Židove. Božji naum u odnosu na ostali svijet ostajao je nedokučiv. Nova faza tog nauma objavljena je kad je Pavao poslan da prenese poruku spasenja poganima. Krist ujedinjuje ljude iz svih naroda.
To ujedinjenje otkriva očima svijeta, kao silama koje njime vladaju, Božju moć i mudrost. Vidno je, kako Pavao sve više prodire u Božje djelo spasenja, tim više pada na koljena da Bogu zahvali i sve jače moli da se ono potpuno ostvari na ljudima.
U svojoj skromnosti, svoj apostolski poziv vidi isključivo kao nezasluženi dar i Božju milost. To je tajna Božje volje, koja mi je dana objavom, da spasi sve ljude i sav svemir po Kristu. Sva starozavjetna proročanstva o spasenju svih ljudi, sada su objavljena na jasan način Pavlu.

Očito je Pavao poseban Božji odabir i sredstvo po kojem će ona silna Božja moć što je Krista digla iz groba doći do pogana i njih uskrisiti. Pavao, stoga, ne krije ponos što je na takav način postao sudionikom u veličanstvenom djelu uskrsnuća cijelog svemira. On taj ponos stavlja na pravi temelj kad kaže „meni manjemu od najmanjega...darovana je ova milost.“
Pavlov ponos nije se pretvorio u oholost, nego pred tolikim darom i čašću saginje glavu do zemlje. On je vidno sretan apostol, ne samo zbog toga što posjeduje toliki dar, nego što ga može dijeliti poganima. To je razlog da će tek osnutkom Crkve i primanjem Duha Svetoga, sama Crkva otkriti cilj stvaranja. Iako su Kristovo utjelovljenje, smrt uskrsnuće i uzašašće bili poznati, pravo im je značenje otkriveno tek Apostolima i Crkvi.
Svijet je stvoren za duhovne ciljeve i ti su ostvareni u Crkvi. U njoj se dobro vidi kako su svi događaji i svi povijesni koraci usmjereni prema Kristu i kako su sve stvari zato na svijetu da proslave Krista. Time se otkriva mnogolika Božja mudrost svim stvorenjima na nebu i na zemlji. Bog je planom spasenja, potpuno zaobišao mudrost i slutnje svih zemaljskih poglavarstva i vlasti. Sada to moraju učiti od Pavla i Crkve. Bog je išao drugim putem nego su oni očekivali.
Kad u mudrosti, očitovanoj u stvaranju, svijet svojom mudrošću nije upoznao Boga, Bog je odlučio ludošću propovijedanja o križu spasiti one koji budu vjerovali (1 Kor 1,21). Umjesto veličanstvenosti stvorenja dolazi križ, umjesto ljudske mudrosti vjera. Ona sjedinjuje s Kristom i od svih ljudi čini Kristovo tijelo koje je puno božanskog života. Pokraj te stvarnosti nikakve druge sile ni njihova mudrost nemaju više tla pod nogama.

Mt 2, 1-12: A kako Matej vidi Božji plan spasenja?
On svoje Evanđelje pišeza kršćane-Židove, stoga se trudi pokazati da sve što se događa oko Isusa je ispunjenje Božjeg plana za svoj narod. Zato stalno upućuje unatrag, na Stari zavjet, izričajima, kao što je: „A sve je to bilo da se izvrši što je Gospodin rekao po proroku: Evo Djevica će začeti i ….“ (Mt 1,23). Matejev opis Isusova rođenja je kratak, ali zato je rodoslovlje Isusovo u kompletu od Abrahama do Josipa, Marije i Isusa.
Za Mateja Isus je rođen u Betlehemu, a to je ispunjenje drugog proročanstva: „ A ti Betleheme…iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom“ (Mihej 5,2), a ujedno postavlja pozornicu za dolazak mudraca s Istoka koji su vidjeli njegovu zvijezdu. Matej ne spominje da su bila trojica, a ni da su bili kraljevi. Za Mateja se to podrazumijeva, jer o tome piše Psalam 72; i 60 i 63 poglavlje proroka Izaije, a to smo danas čitali, gdje se spominju posjeti kraljeva, najvjerojatnije iz Babilonije, koja i je kolijevka praoca Abrahama. Darovi, zlato, tamjan i smirna, koje su donijeli govore da se radi o bogatim ljudima što u prijevodu riječi „magus-magi“ znači bogat.
Mudraci su zasigurno doznali nešto o židovskom mesijanskim očekivanjima, možda čak i o „zvjezdanoj sponi“: Od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže (Brojevi 27,17). Ne možemo znati kako su zaključili da je to „njegova zvijezda“, ali bilo im je dovoljno da se otpute na dugo putovanje do Judeje, kako bi počastili to rođenje.
Ako napravimo rezime, kako je Matej predstavio Isusa kao sina Davidova i Sina Božjega u prvom poglavlju, a u ovom drugom poglavlju opisuje njegovo poslanje: on donosi spasenje poganima, te mudrace privlači svojim svjetlom. Za crkvene oce i sve kršćane doneseni darovi imaju veliku simboliku: Zlato je simbol Kristova kraljevskog dostojanstva, tamjan je simbol njegova božanstva, a smirna simbol muke. I završna poruka ovog povijesnog događaja je ispunjenje mnogih proročanstava po kojima će se poganski narodi pokloniti Bogu Izraelovu.

                                   župnik