Kada se rodi prava ljubav, čovjek postaje kozmičko biće

Dvadeset osma nedjelja kroz godinu 2020- a

Kršćanska braćo i sestre!
Iskreno govoreći, svaki čovjek teži za srećom koja ne prolazi.
Vječnu težnju za srećom čovjek bi trebao postići u Božjem kraljevstvu.
Prema poruci biblijski čitanja dvadeset osme nedjelje kroz godinu, svi su pozvani i trebali bi postići sreću u Bogu.
A kako stvari stoje?

Neki odbijaju poziv, i to je njihova nesreća.
Prorok Izaija govori o Bogu, koji sprema gozbu koja će zauvijek utažiti čovjekovu glad za kruhom, nadom i srećom.
Iz 25, 6 -10: Prorok je već islikao lik Mesije koji treba doći, i te iste crte ljudske i božanske osobnosti valja prepoznati na Isusu kojeg nam predstavljaju Evanđelisti i apostoli. Izaija sve predstavlja u slici mesijanske gozbe koju priprema Gospodin nad vojskama.
Gozba nije svakidašnja.
             Gozba ima snagu otkloniti sve prepreke, sve zastore što zastiraše sve narode. Ona ima snagu otkloniti prekrivače koji sva plemena pokrivaše i uništiti smrt za svagda.
             Objava će biti na djelu po Mesiji, jer će se tada moći reći: „Gle ovo je Bog naš u njega se uzdasmo, on nas je spasio.“ Svaka gozba protiče u veselju, ali ova Mesijanska će teći uz klicanje i vječno veselje.

Mt 22, 1-14: A kad je došao Isus, on ne samo da govori o Kraljevstvu Božjem u prispodobi 'svadbene gozbe', on uspostavlja Kraljevstvo Božje.
Evo te divne slike.
Bog u slici kralja priprema svadbenu gozbu, koja je izraz mesijanske sreće, za svoga sina Isusa.
Kraljeve sluge: proroci i apostoli pozivaju uzvanike Židove, ali, mnogi, uz dolične i ne dolične isprike, nisu spremni odazvati se. 

U cijeloj prispodobi provlači se 'poziv', dakle svi su pozvani, ali se neki pozvani ne odazvaše. Radosna je vijest stvarni Kristov poziv na spasenje i vječni život.
             Bog sam poziva po Kristovim riječima i djelima. Odaziv je bitan, ali ipak nije svejedno kako će se pred Gospodinom izgledati. Drugim riječima, nisu ni s ulice svi uzvanici za Kraljevstva Božjega. Ipak svime ravna Božja Providnost.
             I slobodno možemo zaključiti, Bog, onako kako je doveo svoj narod iz ropstva u njihovu domovinu, tako će sada po Isusu mnoge osloboditi grijeha te ih osposobiti da u svadbenom ruhu dođu u vječnu domovinu, nebeski Jeruzalem.
             Ali sada se to odvija u jedinom i vječnom Savezu ostvarenom po Isus Kristu u Duhu Svetom i s voljom Očevom.

I apostol Pavao ističe kako je Krist za čovjeka sve.
Fil 4, 10-19: Kada se rodi prava ljubav, čovjek postaje kozmičko biće, a pojam 'kozmos' je nešto savršeno. Prestaju sve kategorije omeđenja vremena i prostora. Pavao je daleko i vremenski, i prostorno od Fillipljana, ali Kristova ljubav koja je zaživjela između Pavla i Filipljana nema ograničenja.
U duhu ljubavi stalno zajedno žive i misle jedni na druge. Pavao je zaista prošao, i zatvore, i batine i smrtne pogibli, i progonstva, ali ga to nikad nije ispunilo gorčinom i bijesom, nego samo radošću, da može za Krista i one koji idu za Kristom, prinositi sebe kao žrtvu ljevanicu.                                                             Pavao živi u ozračuju snage Kristove koja oslobađa njegov duh i to želi prenijeti Filipljanima neka i njih Kristov duh, kao prave kršćane, ispuni radošću i vedrinom.
Iz svega se vidi da je to zajednica jake vjere, odanih i darežljivo otvorenih vjernika.
Za takvu iskazanu ljubav, kaže Pavao, ja se osjećam nedovoljan u snazi, neka to učini onaj u koga smo povjerovali.
Možemo na kraju zaključiti:
Čovjeku nije dobro oglušiti se Božjem pozivu.
Ulazak u Kraljevstvo Božje nije pravo čovjeka nego milost Božja. (Mt 22)
A sada evo  Pavlove tvrdnje:
„ Otac Gospodina našega Isusa Krista prosvijetlio nam oči srca da upoznamo koje li nade u pozivu našemu!“ ( Ef 1, 17-18)

Bog definitivno po Isusu zahvaća u ljudsku povijest.
Veoma je bitno istaknuti da je Kraljevstvo Božje dar za sve.
A, Isus naglašava: 
Kraljevstvo Božje pripada onima koji su svjesni svoje nedostatnosti, koji ustvari Boga trebaju.
Crkva stoga neprestano naviješta Kraljevstvo Božje kao Božji čin, Očevo djelo, a ona je samo u službi toga djela i ne može ne naviještati.Crkva, kao zajednica Kristovih vjernika, čvrsto  se oslanja na Boga i njegovo djelovanje.
Isusovim postupkom ona se otvara, povjerava mu se i  popravlja se…Ona neprestano moli „Dođi kraljevstvo tvoje“  To je tvoj dar, to je tvoja milost, to je tvoja dobrota dobri Bože.  
             U Kraljevstvu Božjem grešnicima se otvara put obraćenja i spasenja.
             Otvara se put svima koji Boga trebaju za svoj život.

Isus to svjedoči svojim životom: njegova prisutnost liječi, ozdravlja, podiže, oprašta.
On je sam rekao:
„Slijedite mene!“                                             

                   Župnik