Bog je čovjeka stvorio kao društveno biće i on je upućen na druge

Devetnaesta nedjelja kroz godinu 2020-a
Prošle nedjelje pitali smo se: Kakav je život u Kraljevstvu Božjem?
Ove, devetnaeste nedjelje kroz godinu, istražujemo:  
Što je misija svakog člana u Kraljevstvu Božjem?
Ako smo mi ti koji s Gospodinom tvorimo Kraljevstvo Božje, red bi bilo vidjeti:
Kakva je i odgovornost pojedinca u toj Božjoj zajednici?
Često nedostaje svijest da zajednica nije ništa gotovo, već da smo zajednica „mi“ i da je ona onakva kako je živimo.
             Ona je do te mjere izgrađena koliko je izgrađujemo.
             San svakog člana bio bi jedinstvo zajednice i mir.
             Krist je pomoćnik da to ostvarimo.
            
Zajednica bi trebala biti izvor blagodati za pojedinca.
Ali ona to može biti u onoj mjeri koju želimo, samo koliko u nju i ulažemo.
Tu nas Isus potiče svojom riječju i svojim djelovanjem.
Čovjek – kršćanin mora prepoznati svoj poziv i sadržaj:
               Što to znači biti društveno biće u punom smislu te riječi?
Pred uvjet da se prema drugima u zajednici ispravno postavlja i ispravno ih  vrednuje jest, da spozna svoje vlastito ljudsko dostojanstvo, veličinu i odgovornost koju ima pred Stvoriteljem.
               Cilj je dakle u Kraljevstvu Božjem da svaki član vlastitom izgradnjom svoje osobe izraste u objektivnu snagu svoje osobnosti.
Postavimo sad pitanje:

Smije li čovjek kršćanin biti ne informiran o zajednici u kojoj živi?
               Ovdje postoji svijest obveze biti dobro informiran o svim pitanjima zajednice.
               Bog je čovjeka stvorio kao društveno biće.
               I on je upućen na druge.
Ako tako nije, onda je čovjek individua i živi individualistički život.
Ovdje želimo upravo istaknuti da svaka kompletna i izgrađena osoba ima obvezu živo se zauzimati za zajedničko dobro, osobito na području jedinstva i mira.
Tu čovjek mora imati živu želju dati svoj doprinos
Tako zajednica raste i obogaćuje se svakim zrelim i odgovornim pojedincem.
Čovjek- kršćanin upravo u zajednici prima navještaj Isusa Krista.
A to je vrlo bitno!
On tu poprima jasno određenje prema svojoj obitelji, radnom mjestu, prijateljima, župnoj zajednici.
Pogledajte danas u Evanđelju kako Isus odgaja Petra: „Malovjerni zašto si posumnjao?“
Ovaj Isusov potez govori o važnosti formiranja svijesti:
Tko si ti ustvari Petre?
Jer, pojedinac u zajednici izgrađuje svoj karakter i odgovornost za ispravno djelovanje.
             Zna Isus da Petar neće moći formirati svoju savjest bez svijesti o sebi.
             Znao je Isus da nema odgovornosti Petra bez savjesti.
             Zna Isus da Petar ne može formirati savjesti bez svijesti o svom Stvoritelju.
Dakle, bez nekih vrijednosti čovjek se ne može uključiti u zajednicu i biti njen graditelj.
Veoma mu se često dogodi da je upravo suprotno, on bude rušitelj, kriminalac, destruktivac…
Konkretan izraz odgovornosti jest sudjelovanje, prihvaćanje na sebe svih onih obveza i dužnosti koje zajednica stavlja pred pojedinca.
Ako to tako nije onda je prisutno bježanje i izvlačenje ili prebacivanje odgovornosti na druge. To je oblik egoizma ili život na račun drugih.
             Ipak smo mi kršćani pred Bogom i ljudima odgovorni za svoje ponašanje prema zajednici.
             Tu još ni izdaleka nismo na onoj razini svijesti i savjesti kako bi trebalo biti.
Ipak smo mi Božji narod.
Morala bi nam biti poznata važnost uloge koju imamo u ovome svijetu.(Pavao)
Temeljna vizija kršćanstva je zajednica, pa bismo to zajedništvo trebali svjedočiti i u svakodnevnom životu.

                                                                   Župnik