Još jedan korak do istine o nama kao kršćanima

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu 2020-a

U ovu nedjelju, sedamnaestu kroz godinu, još smo bliže istini o sebi kao kršćanima.
Ako je u starozavjetnoj zajednici bio nemir od iskona, novozavjetna zajednica, primivši objavu po Isusu Kristu, posjeduje mir duha zbog punine objavljenog  života.
Današnje Isusovo naviještanje kraljevstva nebeskog  ističe, kako je ono svrha njegovog poslanja i predmet propovijedanja (Mt 13, 44-52).
                 Isus tri nedjelje zaredom  govori na temu Kraljevstva nebeskog.
                 Očito da nije lako ukratko definirati što je to Kraljevstvo nebesko?
Treba isključiti bilo kakvu pomisao na Božje gospodstvo, dok spominjemo kraljevstvo, nego ono ima snagu sadašnjega i budućega.
                 To je Božje gospodstvo koje se „približilo“, koje “dolazi“.
                 Ono je moćno i suvereno djelo samoga Boga.
                 Nitko sebe ne može pozvati na buduću gozbu.
                 Za takav poziv se „moli i pripravlja“, „ traži ga se“, za njega treba biti budan.
                 Tu nema sjaja i slave, nema prvih mjesta, nema nasilja.
Ono je spasenjski događaj za grešnike, a njegovo naviještanje je radosna vijest  (Evanđelje), o milosrđu, milosti, praštanju i ljubavi….
Isusovo propovijedanje o Kraljevstvu Božjem, nije neki novi moral, koji bi bio bolji nego prijašnji, nego Isus zahtijeva temeljito opredjeljenje za Boga.
Isus traži obraćenje i vjeru.
Njegova vrijednost je tolika, da radi njega treba ostaviti sve, i novac i posjed, moć i čast, roditelje i braću.
Drugim riječima,
Kraljevstvo nebesko bi bila formula za doseg života u punini. 

Čovjek, dakako mora živjeti život tako da ne izgubi konačni život, kojega je Bog po Isusu jako približio čovjeku.
               Susret s Bogom, to bi bilo konačno ispunjenje svih čovjekovih čežnji za „boljim i pravim“ životom.
               Taj bolji život isključivo dolazi od Boga i već je tu, to je predmet naše vjere, ali još ima biti ostvaren u budućnosti, i to je predmet naše nade.
               To je nešto što dolazi iz Božji mogućnosti, i nije posljedica ničega, nego dar Božanske ljubavi.
U Isusu, ta se Božanska svemogućnost ostvarila.
                Pousksrsna zajednica vjernika zacijelo i propovijeda Isusa koji je naš konačni cilj.
                Ta zajednica kao i naša današnja, raste prema punini.
                Zajednica kršćana je u hodu i moli „dođi kraljevstvo tvoje“.  
Mi smo danas čuli od Svetog Pavla (Rim 8,28) „da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.“
Pavao, slijedeći Isusa i po običaju prvih kršćana, jamči uspješnost prisutnošću Duha Kristova u kršćaninu po kojemu se on sinovski obraća Ocu, dok sam Krist, zdesna Bogu, posreduje za nas.
             Takav molitelj treba znati da onima koji ljube i slave Boga sve ide na dobro. To smo osobito vidjeli prošle nedjelje.
             Ako razumijemo da je Krist, slika Božja u prvom stvaranju, došao da novim stvaranjem vrati palom čovječanstvu sjaj te božanske slike potamnjene grijehom, onda to Kristovo ostvarenje gledamo dok utiskuje čovjeku još ljepšu sliku sina Božjega, koja novom čovjeku vraća ispravnost moralnog suda, i pravo na slavu koju je grijehom izgubio.
A tu su i divni primjeri kralj David i njegov sin Salomon što čitamo u knjigama o Kraljevima.
1 Kr 3,4-13: Naime, u Izabranom Božjem narodu kralj je najpozvaniji brinuti za čistoću vjere. Tu ulogu odigrao je osobito kralj David i njegov sin Salomon. Mi u današnjem čitanju iz Prve knjige o kraljevima čitamo prijenos vlasti na sina Salomona.
               Uvodni obred Kralja Salomona ima znakovit sadržaj: „Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvome narodu, razlikovati dobro od zla.“ Za ovakvu molitvu u uvodnom obredu ulaska u kraljevsku službu, Bog mu daje veličanstvenu nagradu.
„Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost... „ Evo, dat ću ti mudro i razumno srce, tako da tebi jednaka nije bilo prije tebe, niti će biti poslije tebe. Ali dat ću ti i ono što nisi iskao, i blago i slavu, tako da tebi jednaka ne bude među kraljevima, dok si živ.“
Salomon će zaista postati SALOMON VELIČANSTVENI. Radit će na dobro čitave zajednice, sjedinjene u Bogu, a kasnije će se to očitovati u Isusu Kristu.
                 Ovi su kraljevi zaista bili od stava i zaista, čovjek mora imati svoj stav, ako je otkrio Bogatstvo Božje ljubavi.
                 Čovjek ne smije živjeti život navezan na bogatstvo, tada nema mudrost i pronicavost kao što je ima Krist.
                 Tu mjeru života, taj vrijedni biser treba  pronaći, jer život zaista može biti lijep.
Vrijedi živjeti, zalagati se, čak i mučiti se, jer Bog želi da budemo baštinici Kraljevstva.
Ta istina je sve bliža!

                                                   Župnik