JA SAM TO VIDIO I SVJEDOČIM!

Druga nedjelja kroz godinu 2014 -a

 

Dragi kršćani,
U prošloj nedjelji „Nedjelji krštenja Isusova“ govorili smo o Isusu koji toga dana biva objavljen kao KRIST I GOSPODIN.
Danas u ovoj nedjelji moramo uz Isusovu osobu osvijetliti i osobu kršćanina.

  • Nije dovoljno otkriti tajnu Isusove osobe.
  • Nije dovoljno otkriti njegovo poslanje.
  • Nije dovoljno pokazati njegova djela i poruku.

Nego, kršćanin mora svjedočiti Krista u kojega vjeruje i ima povjerenje.

Ovo je nedjelja Kristovi svjedoka u ovome svijetu.
Pogledajmo malo poruku današnjih čitanja:

U Starom Zavjetu: Izabrani narod uz sve svoje padove i uspone, svjedoči Boga u ovome svijetu i preko njega Bog donosi spasenje svim ljudima: „Ti si sluga moj Izraele…. Ali premalo je da mi budeš sluga, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da budeš spas moj do nakraj zemlje.“(Iz 49,3, 5-6)

Ili, pogledajmo sv.Pavla kako svjedoči za Isusa. Za njega biti Kristov apostol znači ponajprije naviještati Isusa kao Spasitelja svih ljudi.
Čujmo ga:

 


Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa… svima koji prizivaju ime  Isusa Krista Gospodina našega… Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!“ (1 Kor 1,1-3)

Poslušajmo kako  apostol i evanđelista Ivan svjedoči o svjedočanstvu Ivana Krstitelja, koji svjedoči riječima i životom:Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta…. Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu…. To je onaj koji krsti Duhom Svetim. Ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.“ (Iv 1,29-34)

Ova su svjedočanstva velika i vječna.
U njima se svjedoči čvrsta vjera u onoga koji ima snagu obnavljati lice zemlje.

  • Zato Ivan Krstitelj tako upečatljivo poziva na  obraćenje, a Isus na čvrstu i trajnu  vjeru u Evanđelje, u radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem.
  • Treba uočiti da se gotovo sav naš život odvija na području vjere tj.povjerenja.

Drugačije nije moguće živjeti.

Tko bi mogao sve sam ispitivati, sve provjeravati?
Npr. Vjerujemo podignutoj rampi na pruzi, vjerujemo lijeku da će nam pomoći, vjerujemo, vjerujemo…. Itd.
Vjera je nezaobilazna ljudska kategorija, logično je onda da i Isus poziva na povjerenje i vjeru kao temeljni odnos susreta s njim.

Stoga kada Ivan i Isus govore o obraćenju, nije to samo obraćenje od zlog puta, nego prvenstveno obraćenje k Isusu.

  • Vjera je osobni odnos JA-TI.
  • Vjera je dakle moj osobni odnos prema drugoj osobi. To je moja nutarnja sigurnost koju imam u drugoj osobi.

Stoga vjera nije nešto samo sakralno, nego tako svakidašnje, da bez vjere nije moguće živjeti.
Kada o vjeri govorimo u okviru Evanđelja, to je moje i tvoje povjerenje u osobu Isusa Krista.

Siguran sam u njega da govori istinu.

Istina života tvori zajedništvo. Ona nas spaja.

Isus zato poziva sve svoje  učenike da vjeruju u njegov život, a onda će moći i svjedočiti.
Zato oni i tvrde: „Ja sam to vidio i svjedočim!“
Oni, a tako i mi današnji kršćani, po vjeri izgrađujemo unutarnji doživljaj sigurnosti u Isusa Krista.

  • Zato Isus traži da se obratimo k njemu od mnogi zemaljskih lažnih sigurnosti i povjerenja.
  • Traži da se skinemo s uskoga kolosijeka i vozimo širokim kolosijekom.
  • Isus traži da se i pravednici moraju obratiti.

 Za vjeru i obraćenje, traže se dvije osobe.

Bijeg u vlastitu pravednost, često je najveća prepreka susreta s Bogom.
Toliko je puta rekao učenicima:
„Hrabro samo, ja sam, ne bojte se“
Petar mu se posebno obradovao kad je vidio da je okružen životnim opasnostima.
Mnogima je rekao: „Pođi za mnom. Hodi za mnom!“
Krasno je to rekao sv.Pavao: „Zaklinjem vas u Gospodinu. Ne živite više kao što pogani žive u ispraznosti pameti i zamračena uma, udaljeni od života Božjega…. Svucite toga starog čovjeka koji vas vodi u propast  i obnovite se duhom novoga čovjeka“ (Ef  4)

Biti , dakle, kršćanin i svjedočiti Krista, znači dati se na put za Kristom i njegovom riječi - svjedočiti Krista s unutarnjom sigurnošću koju ulijeva osobna vjera i povjerenje dviju osoba.

                                            

                                     Župnik M.