ČOVJEK JE ČUDESNO BIĆE!

Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu

Prije sedam nedjelja slušali smo Abrahama, praoca naše vjere, kako se moli za svoj narod.

Na današnju nedjelju u Knjizi Izlaska još jedan Praotac naše vjere, Mojsije, upućuje svoju molitvu Božanskom milosrđu za svoj narod.
Čujmo ga: Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egapatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta kojim sam im odredio. Napravili su sebi zlatno tele....“ (Izl 32)
Nije bilo davno kad su čuli Božje zapovijedi i vidjeli velika čudesa što ih Gospod učini za njihovo dobro. A oni pogazili sve.
Prvu zapovijed: Ja sam gospodin Bog tvoj i nemaj drugih bogova osim mene.
Drugu: Ne izusti Imena Stvoritelja i izbavitelja svoga.
Treću : Spemeni se da svetkuješ Gospoda u dan Gospodnji.
Nezamislivog li stava za naše ljudske pojmove!
A što bismo rekli za narod današnjega vremena?
Pretpostavljam da bi ste na razglas htjeli vikati: Požuri se, Gospodine dolje i spasi što se spasiti da!

 

 

Mnogi su Stvoritelju u subotu navečer i za nedjelju kao Dan Gospodnji rekli: Laku noć gospodine Bože.

  • Ja te ne slavim, svoju zakletvu na Krštenju, Prvoj pričesti i Krizmi svjesno gazim.
  • Svjesno sam postao grobar svog života, ako Bogu kažem laku noć.

Jer Gospod kaže: Obdržavaj ove Zapovijedi da imaš i blagoslov i dug život na zemlji.
A naš narod kaže: Ako Bog daje, da sav svijet oduzima ne može oduzeti blagoslova, ali ako Bog uzima, da sav svijet daje, ništa nam ne bi koristilo.
Ali tu smo, da za svoj narod molimo Božansko milosrđe, kao i Mojsije za svoj.

  • Budi blag i milosrdan svim prijestupnicim Tvojih zapovijedi u našem narodu.
  • I požuri se dolje.

Možda se neki i odluče kao što to Psalmista kaže u današnjem Psalmu (91):
„Ustat ću i poći svome Ocu“ i reći ću:

„Smiluj mi se Bože, po milosrđu svome... Operi me od grijeha mojih... Čisto srce stvori mi, Bože i Duh postojan obnovi u meni... Ne odbaci me od lica svoga Svetoga....“
Sveti Pavao kaže u današnoj Poslanici Tmoteju:
„Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike od kojih sam prvi ja. A pomilovan sam zato da na meni, prvome, Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u Krista.“ (Tim 1, 12-17)
Kada netko osjeti Božansko milosrđe u svome životu, poput Pavla, onda on ne želi o tome šutjeti, on živi i propovijeda Milosrđe Božje.
Bog je u Kristu, kaže Pavao, svijet sa sobom pomirio.

  • Tako Pavao govori o Božjem narodu prije Krista i Božjem narodu s Kristom.
  • On i svoj život vidi kao da su to dva života.
  • Život u poganstvu i vrijeme kada je progonio Krista i život u vjeri i Božanskom milosrđu kada je upoznao Krista.

On to jednostavno kaže: Bogu čast i slava u sve vjekove.
Gledajući Božji narod prije Krista, uviđamo kako je Bog, Dobri Otac, narodu opraštao i onda kada je zloupotrebljavao njegovu milost.
Tu bezgraničnu ljubav Oca i njegovo milosrđe, Isus u današnjem Evanđelju veličanstveno slavi primjerima.
Dobri Otac i Izgubljen sin, bili su nadahnuće, i ostat će do konca svijeta nadahnuće za sve mislioce svijeta.
Gledajući Izgubljenog sina i njegovo obraćenje, možemo samo reći:

  • Čovjek je čudesno biće.
  • I njegov život je često čudan i neshvatljiv.
  • Ima dana kada su svi obasjani Suncem. Kada je život tako radostan. Kada je prijateljski okrenut prema Bogu i čovjeku.

A onda dođu dani kada se neobjašnjivo sve to gubi, i sve postaje sivilo.
Čovjek postaje težak i Bogu i narodu.

  • Postaje Izgubljeni sin.
  • Nikome više nije drag.

Zato Isus priča ovu priču da svaki čovjek shvati u kojem je i kakvom je stanju. Da uzmogne snage i vjere uvijek iznova naći novo jutro svoga života. Pronaći Milosrdnog Oca i krenuti s još većom radošću. 

       Župnik M.