".... Izbavi nas od zla"

Govor na sprovodu poginulog Dominika Aničića (stradao kao biciklist u saobraćaju)

Poštovana rodbino i dragi prijatelji !
Primite iskrenu sućut.
Braćo i sestre u Kristu! Neobičan događaj, neobično ću i ja početi svoj oproštaj od Dominika.
Mi kršćani vjerujemo da je u Kristu grešno čovječanstvo s Bogom izmireno, te izmijenjeno i preporođeno na nov život, zato kao pojedinci i zajednica ne prestajemo moliti u molitvi Očenaša: „Izbavi nas od zla.“
       Kad govorimo o zajednici vjernika ona je toga svjesna i ona tako čini.
       Kad govorimo o pojedincu on toga često nije svjestan i tako ne čini.
Nažalost, brojni su i misteriozni uzročnici zla, a time i ljudske boli. Većinu njih čovjek ne može dokučiti jer tajna zla nadilazi njegov svijet. Pa čak i kad se radi o najobičnijoj patnji, ona je za čovjeka nepredvidiva.
Ona se kao gost samo pojavi.
A kad se pojavi jako, baš jako zahvati čovjeka, bez ikakva plana, nenadano i nenajavljeno.
Dakle, nepredvidivo.
           Baš onda kad se čovjek najmanje nada, zlo pokuca na njegova vrata. Sada vidite zašto kršćani stalno mole u Očenašu: Izbavi nas od zla!
Bol i patnja uvijek kvare čovjekovo raspoloženje i nagrđuju njegov svijet. Ako dođu neočekivano i u nezgodno vrijeme, čovjeku je teško tada zadržati samopouzdanje.
           Čak i čovjek duboke vjereu takvim trenutcima zna klonuti kao da su mu krila vjere zatajila.

I tada zna mučiti i sebe i druge s raznim pitanjima i traženja razloga: Zašto, zašto baš njemu, a ne nekom drugom?
           Ne može vjerovati da on ne može dokučiti uzrok zla i nesreće što se na njega sručila. Tako po onoj narodnoj: „svako zašto ima svoje zato“, ali to je uvijek u nekoj nadi da će dobiti barem kakav takav odgovor od Boga, kad ga već od ljudi nema.

Ali što, ako se čovjeku nevjerniku dogodi zlo, onda je stanje i gore od toga. On počne gubiti volju za život i smisao za sve drugo. Odjednom je za njega život kao takav loš i bez ikakva smisla.
I to ga dovodi do beznađa.
U takvim situacijama vrlo je važno da se čovjek uhvati za posljednju slamku, a to je kršćanska nada i pokuša sagledati svoju bol u svjetlu vjere. Jedino vjera u boli može otkriti neki smisao i vrijednost.

Dragi prijatelji, malo prije čitali smo Božju riječ iz Knjige Otkrivenja, posljednje knjige sv. Pisma.

Otk 5, 1-10:  Svitak, o kojem je riječ u knjizi Otkrivenja, Bog drži u ruci.
           U njem je zapisana sva sudbina posljednjeg vremena za pojedinca i zajednicu. To su Božje odluke.
Pečati se razbijaju i tajne otkrivaju.
             Pred Božji prijesto istupa Jaganjac, Krist raspeti, a sada živ. Cijeli je događaj Kristove žrtve, smrti, uskrsnuća i proslave izražen kao njegova potpuna vlast nad svemirom. I samo Krist ima pravo otvoriti taj svitak. On, koji pobijedi zlo i svijet, našao se dostojan, kao pobjednik smrti, spasiti izabrani narod i pridružiti ga Bogu kao glava svega čovječanstva.          Predstavljen u slici snažnog pobjedonosnog 'lava iz plemena Judina', u mesijansko vrijeme, učinio se Jaganjcem koji trpi muku i smrt. Ali tu je moć, znanje i slava koju Krist posjeduje u punini. Na sceni su Stvoritelj i Otkupitelj. Dominiče, još danas ćeš imati taj susret u toj sceni svoga života.

Lk 19, 41-44:  A u Evanđelju čusmo kako Isus uzlazi u Jeruzalem, uz podršku naroda koji ga slijedi: „Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!“
Dok narod kliče, Isus s Maslinskog brda plače nad sudbinom grada i njegovom djecom. On vidi njegovu nespremnost na obraćenje.
           Vidi odluku protiv sebe, koja sa sobom nosi strašne posljedice po ovaj grad. Izraelovu gradu ostaje skriveno ono što mu služi za mir.
           Nisu se našli dostojni otvoriti Isusovu pozivu, i sud je neizbježan.
I na kraju, Tebi Dominiče, želim sretno u trenutku susreta s Gospodinom i Otkupiteljem.

Amen!