Patron župe Sveti Petar i Pavao 2020. godine
- Detalji
- Kategorija: Župna Događanja
- Objavljeno Ponedjeljak, 29 Lipanj 2020 17:12
- Napisao/la Župnik Matija
- Hitovi: 1723
Svetkovina apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla 29. lipnja 2020. nakon trodnevne priprave, proslavljena svečanim bogoslužjem kojeg je predslavio, uz koncelebraciju 14 svećenika Doborskog dekanata, vlč. Đuro Arlović, župnik župe Prud. Iako je otežano kretanje mnogih župljana iz dijaspore i Hrvatske umanjio broj vjernika, ipak, dobar broj vjernika slavio je, i u trodnevnici, i na svetkovinu svečano sv. Misno slavlje, kojeg je uljepšao župni zbor i nazočnost članova KUD fra Ivo Šimić u domaćim nošnjama hrvatskog naroda. Na kraju svetog Misnog slavlja svećenici su izmolili posvetnu molitvu zajedno s vjernicima u znak zahvale za primljenu Apostolsku vjeru, krštenje i svećenički red. Gospođa Anica Kovačević darovala je Propovjedniku ručne radove: Posavski ručnik i ukrasnu plosku uz dopunu župnikove dobre rakije. Darove predale dvije sudionice KUD-a. Sudionici Misnog slavlja nastavili su svoje druženje uz dobru zdravicu, mezu, pite i kolače u crkvenom dvorištu. Sve su to pripremili župljani ove Župe. Svećenici su nastavili svoje druženje na uobičajenom patronskom ručku u župnim prostorijama.
(Propovijed vlč. Dure Arlovića donosimo u cijelosti iza fotografija).
Propovijed vlč Đure
Crkva pred nas danas stavlja dva velikana i stupa prve crkve, dva sveca. Svetog Petra i Pavla. Ova svetkovina ujedinjuje dvojicu apostolskih prvaka koje promatramo kao braću, u najmanju ruku kao prijatelje. Na slikama Pavla prikazuju s mačem u ruci, a Petra s ključevima. Po naravi sposobnosti su toliko različiti, ali u toj različitosti njihovo poslanje nikad nije suprotstavljalo njihov zajednički cilj, a to je da druge privode Kristu Isusu.
Petar je među prvima bio pozvan. Ribar koji nije imao nikakvu posebnu izobrazbu, a svoju je vjeru oblikovao dolazeći najvjerojatnije na subotnju molitvu u sinagogu. Darežljiv, energičan, svim je srcem krenuo za Gospodinom. Istovremeno nestalan, strašljiv, pokazao se i kao kukavica kada je zatajio Isusa. Njega je Isus postavio glasnogovornikom i stijenom svojoj Crkvi. Petar je tako ravnao apostolskim zborom kao prvi među jednakima i kao prvi autoritet Crkve. Preuzeo je odgovornost donošenja svih važnih odluka u životu Crkve. Po njegovim su se rukama događala mnoga čudesa i znamenja i mnoge je ljude privodio vjeri.
Pavao, Židov iz dijaspore, porijeklom iz Tarza, došao je u Jeruzalem kako bi postao pismoznanac. Po zanimanju farizej, stručnjak i vjerni obdržavatelj Mojsijevog zakona. Nije poznavao Isusa ni njegove učenike, čak što više progonio ih je gdje god je stigao. Na putu za Damask doživio je susret s Uskrslim Gospodinom te svoje obraćenje i objavu. Od tada je bio revan propovjednik i pronositelj Božje riječi među poganima. Znao se i sukobiti s Petrom oko nekih pitanja, ali ti prijepori nikada nisu vodili do raskola, nego su svojom kritičnošću pomagali da Crkva stasa i postane otvorena za sve narode. U pravom smislu riječi Pavao je bio misionar i zaslužan je za osnivanja brojnih kršćanskih zajednica izvan Jeruzalema.
Sveti Klement Rimski, nasljednik svetog Petra na biskupskoj stolici, prvi zapisa svjedočanstvo o mučeništvu ova dva velikana. Petar je najvjerojatnije mučen tijekom velikog progona kršćana 64. godine, a grob mu se nalazi ispod velebne bazilike koja nosi i njegovo ime. Pavao je mučen oko 65. godine tako što mu je odrubljena glava. Obojicu je pogubio car Neron.
Po čemu su oni tako veliki i kako su to postigli svetost života i kako to da su danas nama uzori u nasljedovanju Krista Gospodina? Božja milost se očitovala u njihovom životu. To je ono presudno. Ono najvažnije je da susretneš Isusa u svom životu. Taj susret je promijenio Petra koji je bio nestalan, nagao, a Isus ga učinio stijenom. O Pavlu da ne govorimo. To znači da Bog ima ključeve koji otključavaju i najtvrđa srca, svaku tamnicu, svaku zarobljenost, svaku ukočenost. Nije Petar stijena sam od sebe, nego ga je Isus takvim učinio i promijenio. A u starom predslovlju kaže se: Pavao je slijep bolje vidio. Nisu presudne naše sposobnosti, nego odlučnost pameti i srca hoćemo li Boga pustiti u svoj život da ga oblikuje po svojoj volji.
U evanđelju Isus postavlja pitanje: Što kažu ljudi o meni, tko sam ja? Ne zanima Isusa što se okolo priča, nego što ti nosiš u sebi. Tko sam ja za tebe? Koja je slika Boga koju nosiš u svom srcu i kakav je tvoj stav spram Isusa?
Teče i teče jedan veliki slap, što u njemu znači jedna mala kap? Tako naš pjesnik Dobriša Cesarić. Možda misliš da je tvoja mala kap dobrote beznačajna i da ne može ništa promijeniti. No svaka kap dobrote, ljubavi, razumijevanja presudna je za ovaj slap o kojem govori pjesnik. Svijet bi bio puno siromašniji da nema ove kapi, Kapi Isusovog znoja, kapi Isusove krvi, kapi Bogočovjeka za čovjeka, kapi Božje dobrote i milosrđa.
Samo čovjek koji je osjetio Božji prst oprosta u svojoj duši, može odgovoriti tko je za njega Bog. Ne može Petar reći sam od sebe: Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga. Morala je na njega sići kap Božjeg nadahnuća.
U Djelima apostolskim čitamo kako je Petar u tamnici uhvaćen i kako se zajednica svesrdno moli za njega i on čudesno biva oslobođen. Petar je ovdje slika Crkve koju se želi staviti u okove, koju se želi ušutkati. No Božja se riječ ne da okovati. Crkva se ne može izolirati iz svijeta. Ona je poslana svijetu. I možda bi je mnogi moćnici ovog svijeta voljeli vidjeti okovanu u lancima, zatvorenu u tamnici, izoliranu od svog poslanja. Kad vidje da je drago Židovima, uhvati i Petra – neki se raduju što se ruše kršćanske vrijednosti i Božje zapovijedi a zaboravljaju da Bog drži ključeve ljudske povijesti. Božja će riječ uvijek naći načina da izađe na svjetlo. Naša postojana molitva treba biti prvi korak da se riješimo okova koji nas sputavaju doći k Bogu. Možda si zatvoren, zarobljen u samom sebi, boluješ od ne znam kakve ovisnosti, pritisnut što vlastitim slabostima, što vlastitim grijesima. Moli Boga da se na tebi upotrijebe Petrovi ključevi oproštenja da izađeš iz tamnice u koju te je bacio tvoj glavni neprijatelj i tako izađeš na svjetlo.
MAČ – Pavao se koristi oštricom Božje riječi. Često je dobivao i batina jer je tim mačem rezao i duboko dirao ljudska srca. Pavlovim mačem moraš odsjeći ono što te sputava do Isusa, ono što te zarobljava. Da otkloniš tumor iz svoga tijela, moraš ga odsjeći. Bolna je to i teška operacija ali spasonosna. Tako moraš odrezati i tumor grijeha da ozdraviš duševno. Dobar sam boj bio trku završio, vjeru sačuvao – Pavlova oporuka. Svakog dana smo u boju, vodimo tešku trku i nije svejedno s kakvom vjerom ulazimo u taj boj i kamo trčimo. Boj ti je svakog dana sa samim sobom; trka ti je hodočašće ovom zemljom prema vječnosti, a vjera bi trebala biti orijentir. U zadnjim trenucima života čovjek je obično sam, ali i u toj samoći treba naći Boga i tu samoću i patnju treba znati ugraditi u molitvu i zahvalnost.
Bog želi da svatko od nas bude jedna stijena na kojoj će moći sigurno graditi, koja se neće moći lako urušiti i popustiti pritiscima grijeha. Svakome je Bog od nas povjerio izvršiti neku zadaću u ovome svijetu. Postavljeni smo tu i sada, kao što su u određenom vremenu živjeli Petar i Pavao. Unatoč njihovim ljudskim slabostima, postali su stupovi Crkve svjesni svoje malenosti pred Bogom. Dao Bog da i ja i ti unesemo u ovaj svijet koju kap dobrote, ljubavi, opraštanja, razumijevanja, pomirenja i da sa svetim Pavlom možemo uskliknuti dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. AMEN.