DAN ŽIVOTA - SVIJEĆNICA

Predsjednik Vijeća za obitelj mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, uputio je Poruku za Dan života, koji se obilježava u nedjelju 2. veljače 2014, pod naslovom „Zaštita života i pravo na život od samog začeća“.

Sjećati se Adamove sudbine znači za nas kršćane i za ostale pripadnike abrahamskih religija sjećati se prvotnoga dostojanstva svih ljudi. Bog je htio to dostojanstvo, jer je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku. Svaki je, dakle, čovjek Božja slika. Bogu primjeren život sastoji se u djelima djelotvorne brige za siromašne i potrebite, te u pouzdanju u Boga i u vjernosti Bogu. To uključuje odricanje od iluzije o vlastitom samoosiguranju koje se temelji na uvećanju materijalnih dobara, jer ona moraju služiti ljudskom životu. Simbol obitelji jedan je od temeljnih simbola u Bibliji. Tako kažemo da pripadnici triju abrahamskih religija: Židovi, kršćani i muslimani tvore jednu abrahamsku obitelj, u kojoj je bilo sloge i nesloge, solidarnosti, ali i sukoba. Kao pripadnici jedne abrahamske obitelji moramo prestati s uzajamnim diskvalificiranjem da su pripadnici drugih religija nevjernici i otpadnici, te početi poštivati samostalnost svake religije, ali i zajedničku pripadnost, jer nam je svima praotac vjere Abraham.
U Godini posvećenoj obitelji i Izvanrednoj biskupskoj sinodi o obitelji, a pod obitelji mislimo na naravnu obitelj koja je utemeljena na braku između muškarca i žene, to je zajednica ljubavi, utemeljena na braku i pozvana biti svetištem života, mala Crkva, stanica društva, a čine ju otac, majka i djeca. Pritom je važno istaknuti da ljubav između muškarca i žene nastaje iz slobode, jer se ljubav ne može iznuditi. Ne možemo, naime, nikoga prisiliti da nas voli i ne možemo sami sebe prisiliti da nekoga volimo. To jasno pokazuje da ljubav nastaje iz slobode i da je ona Božji dar. Ne možemo objasniti zašto nekoga ljubimo. To je naprosto tajna, i to čudesna tajna koja usrećuje one koji se ljube. Zato govorimo o sakramentu ženidbe. Upravo je na temelju te svijesti Sveta Stolica prije 30 godina objavila svoju Povelju o pravima obitelji (22. 10. 1983, prijevod na hrvatski Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1984) u svrhu isticanja važnosti te ustanove te jačanja njezine uloge u društvu. To je potvrđeno i na 20. obljetnici Međunarodne godine obitelji (1994). Papinsko vijeće za obitelj provelo je svoja sociološka istraživanja na slijedeća četiri područja.
Prvo se područje odnosi na par i brak. Zajednički život nije isto što i brak, jer odnose čini nestabilnim i povećava nesigurnost u životu djece. Stabilnost je obiteljskih odnosa vrlo važno dobro, a tamo gdje ona nedostaje svi su članovi obitelji u opasnosti. Stabilnost je braka presudna u socijalizaciji djece.
Drugo se područje odnosi na međugeneracijsku brigu. U naravnim je obiteljima solidarnost među naraštajima mnogo češća i dublja u odnosu na druge oblike zajedničkoga života. Djeca koja žive sa svojim biološkim roditeljima uživaju bolje tjelesno i psihičko zdravlje, i imaju više pouzdanja i nade u život, u odnosu na one koji žive u drugačijim prilikama. Analiza različitih obiteljskih struktura, odnosno obitelji s oba roditelja, proširene obitelji, i obitelji s jednim roditeljem, pokazala je, naime, veću slabost u ova posljednja dva oblika.
Treće se područje proučavanja tiče odnosa obitelji i rada. Pritom je najvažnije reći da je rad radi obitelji, a ne obitelj radi rada.
Govoreći o četvrtom području, koje se odnosi na obitelj i društveni kapital istaknuto je da je suvremenoj demokraciji potrebna čvrsta i stabilna obitelj, jer je ona stvarateljica primarnoga društvenog kapitala. Stoga nema budućnosti čovječanstva bez obitelji.
Od trenutka začeća počinje novi život koji nije ni očev ni majčin nego život novoga ljudskog bića koje se samo za sebe razvija. Suvremena genetika je utvrdila da je tu od prvog časa utvrđen program onoga što će to biće biti – čovjek. To biće nikada neće postati ljudsko ako to nije već od tada. Prema tome, od prvog časa svog postojanja to biće zahtijeva, u svojoj cjelokupnosti, bezuvjetno poštovanje koje dugujemo prema svakom čovjeku. Stoga je život svet i nepovrediv od prvoga časa začeća. A čovjek se vrednuje kao osoba i ljubi se kao osoba bez obzira na njegovo fizičko ili mentalno zdravstveno stanje i bez obzira na njegove osobine.
Da je život Božji dar i da je ljubav Božji dar, to se najjasnije očituje u obitelji, koja veliku ulogu ima u prenošenju vjere djeci. I otac i majka na to su pozvani kao i bliži rođaci koji žive u obitelji. Djeca i mladi, da bi usvojili vrijednosti koje daju smisao životu, trebaju se rađati i stasavati u onoj zajednici života i ljubavi koju je sam Bog htio za muškarca i ženu. Sretne obitelji šalju poruku nade, koja je srž njihovih iskustava: moguće je i radosno, premda u isti mah i zahtjevno, živjeti trajno vjernu ljubav, otvorenu životu; kao takve sudjeluju u poslanju Crkve i u izgradnji društva. U poruci upućenoj sudionicima 47. socijalnog tjedna talijanskih katolika, papa Franjo je istaknuo da je obitelj mjesto ljubavi, strpljenja, marljivosti, nade i konkretne solidarnosti u kojoj se prenose vjera i moralne vrednote.
I ovo je prigoda da jasno i javno iskažemo svoje opredjeljenje i da razmotrimo bitne elemente u našim nastojanjima oko zaštite i razvoja ljudskog života u svim njegovim etapama, te da pritom razvidimo mogućnosti o udruživanju svojih akcija i napora s akcijama i naporima koje provode ljudi i institucije u našoj zemlji, koji su izvan Katoličke crkve.
Ovom prigodom u ime svih katoličkih biskupa Bosne i Hercegovine upućujem iskrenu zahvalnost svima vama, svećenicima i vjernicima, koji se na razne načine trudite oko izgradnje kulture i civilizacije života.

Posebno zahvaljujem i izražavam veliko poštovanje svima onima u našoj domovini koji s velikom odgovornošću prema Bogu, prema svojoj savjesti i prema svome narodu štite ljudski život i visoko cijene dostojanstvo pojedinca, braka i obitelji.
Zahvaljujem svim pomagačima zaklade „Da životu“, koju smo ustanovili prije više godina, a koja pomaže naše hrabre bračne drugove, koji su spremni imati više djece.
Zahvaljujem i svim karitativnim i molitvenim skupinama koje se mnogo trude oko pružanja pomoći mladim bračnim parovima kao i siromašnijim obiteljima.
Zahvaljujem također svim liječnicima i bolničkom osoblju, kao i članovima obitelji koji su se istakli u spašavanju nerođenih života.
Sve Vas molim: bdijte i dalje nad svakim ljudskim životom! Branite i štitite i ubuduće ljudski život u njegovoj sveobuhvatnosti! To je veliki zadatak i veliko poslanje za sve nas, koje nam je povjerio sam Bog Životvorac. Neka Vas On nagradi svojim blagoslovom i svojim mirom!
Banja Luka, 25. 1. 2014.
Dr. Marko Semren,
pomoćni biskup banjolučki i
Predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH