TKO JE OVDJE PISMEN, A TKO NEPISMEN?

U ove Adventske i Božićne dane, kada se osjeća potreba pučkoga hrvatskog kršćanskoga glasa, u župama jedva da i crkveni zborovi otpjevaju koju jednoglasnu pjesmu.

Što reći o drugom vremenu kroz godinu?

Što reći o crkvenim orguljašima kada nema na pomolu ni Osnovne glazbene škole?
Što reći o hrvatskom kršćanskom narodu ovoga kraja kada nije iznjedrio niti jednog pjevača ili pjevačicu?

Nisu djeca kriva, nije hrvatski kršćanski narod kriv, što sva glazbena klasika kao temelj glazbene pismenosti počiva na zapadnoj crkvenoj tradiciji.

Ali to njih nema tko učiti.

Cijela Općina nema iz te provenijencije glazbenika koji bi unio duh i kulturu glazbene pismenosti.
Ako je narod prikraćen glazbene pismenosti, tko je onda od onih koji predvode i promiču kulturu pismen?
Pogledate li slikarstvo, kiparstvo, dizajnerstvo, umjetničku arhtekturu, slika je još teža.

Ako je sva klasična umjetnost ukorijenjena na kršćanskom tlu, dok je u nekim istočnim religijama zabranjena ili u fragmentima sasvim drugačija, pitam se: kako to, da za umjetnost cijela Općina nema iz te provenijencije ni nastavnika, ni profesora za umjetnost u Osnovnoj ili Srednjoj školi.

Nije onda čudo što je hrvatski kršćanski narod u svim segmentima u umjetnosti ostao prikraćen pismenosti za umjetnost.

Ovo me asocira na petogodišnje vrijeme rata kada su u svim krajevima BiH davali po skraćenom postupku diplomu kako ne bi te generacije ostale NEPISMENE.
Ali to je bio rat. 

Koji je to razlog da u miru dijelimo upitne diplome u segmentima koji tvore i obilježavaju jedan NAROD, a to je njegov jezik, njegova kultura, njegova vjera i pjesma, njegov izričaj duše?

Ali, kakve duše, kad je prikraćena svega onoga što je može ispuniti onim, čime je ona zadvoljna.

S ovim što joj se nudi niti može biti, niti je zadovoljna.

Nije onda čudo što duša bježi.

Bježi daleko....

A netko je kao pismen tjera i tjera....!

A ona ne zna ni zašto bježi, samo zna da je prazna i gladna onoga što joj DUH HRANI.

Pa tek, kad je upitaš: zašto bježiš?

Rječiv odgovor slijedi: Pa ovaj je prostor PRODAN.

Dobro, ako je prodan: tko ga je prodao?

Pa svi kažu: Hrvatska i Tuđman. I to nije od jučer, to je od rata.

Pa kako to, kad je ovaj prostor Hrvatska pomogla obraniti, i kad ga je obranila, nije imala kome pripustiti TERITORIJ da ga čuva. Sami ga Hrvati nisu mogli braniti, nisu ga nigdje sami branili ni obranili, nego su sklapali Savez s drugima.
Možda ne znaš da su pokušaji Saveza za obranu Posavine bili na najvišoj državnoj razini i vojničkoj - na razini vojnih KORPUSA. Hrvatska strana je bila sprema na Savez.

Pa ne znam ja to, tako se priča. Pričaju oni koji su pismeniji od mene, oni vode narod, čuje se svaki put odgovor.

Tko je ovdje pismen, a tko nepismen, odgovor mogu dati samo brojke:

 

PO POPISU STANOVNIŠTA IZ 1991. DEMOGRAFSKA SLIKA IZGLEDA OVAKO

Općina Odžak

ukupno

Hrvati

Muslim.

Srbi

jugosl.

ostali

dijaspora
   

30.713

16.338

6.220

5.667

1.147

684

-12.440
                 

Općina Orašje

28.367

21.308

1.893

4.235

626

305

-6.199

 

Uz rat Općina Odžak služebno ima 16.338 Hrvata, od kojih je najveći dio radno i vojnički sposobno bilo u dijaspori na poslu.

Službena brojka je -12.440.

K tome treba pridružiti i one koji su iz straha otišli kod svoji koji su već radili u inozemstvu, a to su mahom djeca i supruge.

Brojke pismenog pitaju: Je su li Hrvati mogli obraniti ovaj teritorij bez Saveza s Armijom BiH – konkretno bez Tuzlanskog Korpusa gdje u tuzlanskom okruženju ima oko 500.000 tisuća stanovnika?

Pismeni ako usporede Općinu Orašje, ona je u znatno boljem položaju. Veći procenat hrvatskog stanovništa, a duplo manja Dijaspora.
Opet pismenom dosta.

Ako ćemo ruku na srce, Hrvati su na Odžaku još 1943. izgubili saveznike i svi izginuli i od onih koji su trebali biti u Savezu.

Dobro, dobro, kažu moji sugovornici i nastave dalje....

A dokle.... kada uvijek svi putevi vode kući, barem za kršćanske blagdane da se zapjeva ona: „Svim na zemlji mir veselje“.
Barem malo da popravimo glazbenu pismenost.