Bezgrješno Začeće

  • Ispis

Bezgrješno Začeće

Crkva nas uči da je jedno stvorenje ostalo savršeno na svom mjestu usred općeg nereda. Taj je nered prouzročio grijeh naših praroditelja koji je prešao na sve ljude i zove se izvorni grijeh. To je stvorenje ostalo nepokolebljivo jer ga nije pokolebao istočni grijeh kao druge smrtnike i koji su prema tome potrebni da budu ponovno postavljeni u stanje prije izvornoga grijeha, to jest u stanje milosti Božje. To je stvorenje ostalo netaknuto od sveopće zaraze i nije bilo potrebno liječenje; ostalo je na ispravnom putu i prema tome nije ga trebalo popravljati. Ono u izvorima svoga bića nije poznavalo nikakav nered. To je stvorenje Blažena Djevica Marija. Ona je me8u nama jedina ostala netaknuta, u tijelu, ali posve čista, u vremenu, ali ipak u vječnoj istini.
II. vatikanski sabor uči o Marijinu bezgrješnom začeću:
"Nije čudo da je kod svetih Otaca (sv. Germana, Anastazija Antiohijskog, sv. Andrije Kretskog, sv. Sofronija) nastao običaj po kojemu su Bogorodicu nazivali svu svetom i slobodnom od svake grješne ljage, oblikovanu od Duha Svetoga i učinjenu novim stvorenjem. Urešena već od prvog časa svoga začeća sjajem
sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao milosti puna..."
Dogmu o bezgrješnom začeću proglasio je papa Pio IX. 8. prosinca 1854. Sto godina kasnije veliki marijanski papa Pio XII. izdaje encikliku Fulgens corona i proglašava godinu 1954. marijanskom. Uz ljubav prema Bezgrješnoj Djevici Papa je htio skupiti nove duhovne energije s kojima bi se suprotstavio zlima modernog vremena: ratu, klasnoj mržnji, materijalizmu, izopačenosti života. Marijanski ideal imao bi nas podsjetiti da je nemoguće pred očima zajedničke majke među sobom se mrziti a još manje ubijati, jer ona je Majka ljubavi. Papa Pio XII. za vrijeme svoga teškoga pontifikata u ratno i poratno doba stavljao je sve svoje pouzdanje u Blaženu Gospu. I nije bilo uzalud jer je njegov pontifikat doista jedno sjajno razdoblje crkvene povijesti kad su vjera i jedinstvo Crkve bili jači nego ikad prije i poslije.
Četiri godine nakon proglašenja dogme o bezgrješnom začeću uslijedila je milosna Gospina ofenziva ukazanjima u Lurdu, koja još i danas traje ne samo u Lurdu, već i u Fatimi i Sirakuzi. Recimo nešto i o toj Gospinoj milosnoj ofenzivi.
Kada je u petak 19. veljače god. 1858. Bernardica Soubirous opet klečala u Masabjelskoj špilji, i po četvrti put joj se ukazala prelijepa Gospoda. Djevojčica, sva zadivljena, promatra nadzemaljsku ljepotu. Oči joj se žare od neopisive sreće, obrazi gore, a usne nešto šapću. Bila je kao nevin anđeo koji se bacio na koljena pred napola otvorenim rajskim vratima.
Najedanput začuje iza sebe divlju riku, kao da se svađa i prepire razjareno mnoštvo. Od nepoznate buke dolazio je glas: "Spasi se, spasi!" Nebeska je prikaza pogledom koji zapovijeda pogledala prema rijeci Gavi, odakle je iz podzemnih dubina dolazila buka. I u tren oka umuknuli su glasovi, kao da se razbježalo mnoštvo.
Općenito misle da je ta buka i vika dolazila iz paklenog bezdna. Podigao ju je sotona sluteći koliko će mu duša oteti Imakulata svojim ukazanjima u Lurdu, za kojima će slijediti ukazanja u Fatimi i suze u Sirakuzi.
Drugo veliko uporište Imakulate na našem globusu jest Fatima. I onamo hodočaste milijuni, i tamo Imakulata vraća srca natrag Bogu. Dapače, iz Fatime se dala Imakulata kao hodočasnica - romarka, na put oko zemlje, da osvoji što više srdaca. Prošla je kroz brojne zemlje, dočekivana svuda neiskazanim slavljem i to ne samo od katoličke nego i od protestantske, muslimanske, budističke i animističke djece. Svi su duboko osjetili i proživjeli kako prolazi zajednička Majka. Svi su osjetili blagu ofenzivu ljubavi.
Treće veliko uporište Imakulate na našem globusu jest Sirakuza, otkako je Gospa u jesen godine 1953. proplakala u kući radnika Angela Giusta. Događaj je filmom snimljen, suze su kemijski ispitane. Započeše hodočašća do 30.000 ljudi. Otvorila se apokaliptička slika "razbaštinjenih" i svake vrste bolesnika. Događala su se svaki dan čudesa. Do 15. III. 1954. javilo se 653 ozdravljenja. Komisija psihijatara, ortopeda, rentgenologa i drugih specijalista smatra izvanrednim 500 ozdravljenja.
Sirakuza se duhovno preporodila. Mnogi pijanci, psovači i preljubnici uskrsnuše na nov život. Udaljeni od sakramenata i kreposti približili su se Srcu Isusovu i Imakulati u tolikoj mjeri da se može govoriti o pravom i čudesnom obraćenju.