Sveta Margareta Škotska -a

Sveta Margareta Škotska -a

Pod aureolom svetosti nalaze se mnoge Margarete. Velik je dio njih cvjetao u kraljevskim vrtovima, pokazujući kako nije nemoguć spoj vremenite kraljevske krune s krunom vječnoga kraljevstva. Spomenut ću ove: Margaretu, kćerku lotaringijskog kralja, benediktinku iz XIII. stoljeća; Margaretu, kćerku ugarskoga kralja, dominikanku također iz XIII. stoljeća; Margaretu, kćerku bavarskoga kralja, udovicu iz XIV. stoljeća; Margaretu od Lorene, koja je bila odgojena kao kćerka kralja Renata Anžuvinca; njima bi se još mogle pridružiti Margareta vojvodâ od Savoje i Margareta grofova Colonna. Među tolikim sveticama što nose ime Margareta, možda je najpovlaštenija Margareta Škotska, jer nije postigla svetost po neprohodnim putovima boli i poniženja, već u radosti i jednostavnosti.
Na jednoj glasovitoj slici što prikazuje raj, nedostiživi je majstor Beato Angelico uz mnoge fratre postavio i jednoga kralja i kraljicu. Time je želio reći jezikom slike kako se s kraljevskom krunom može ujediniti i kruna svetosti. Dokaz je za to i svetica koju danas slavimo. Ona se rodila god. 1046. kao kćerka engleskoga kralja Eduarda, ali u Ugarskoj, kamo su se sklonili roditelji pred Kanutom, otimačem engleskoga prijestolja. Njezina majka Agata bila je sestra ugarske kraljice, a po rodu je potjecala od prvoga ugarskoga kralja svetoga Stjepana.
Kad je umro nasilnik Kanut, Eduard se mogao vratiti u Englesku. Margareti tada nije bilo još ni 9 godina. Nakon nekog vremena engleska je kraljevska obitelj morala opet bježati, no ovaj put se sklonila u Škotsku, gdje je kralj Malcolm III. zaprosio ruku Margarete, koja je tada imala 24 godine. I tako je Margareta postala škotska kraljica.
Margareta je s Malcolmom živjela u sretnom braku te mu rodila šest sinova i dvije kćeri. Svu je tu djecu dobro odgojila, iskazujući im uvijek pravu majčinsku ljubav, a i djeca su majci ljubav uzvraćala pa s njima nikad nije imala problema. I muž joj je bio veoma dobar, iako je bio čovjek bez obrazovanja te nije znao ni čitati ni pisati. U svojoj jednostavnosti ljubio je listove stranica molitvenih knjižica iz kojih je njegova supruga molila. On ju je veoma volio, cijenio te u mnogim pitanjima pitao za savjet. Kraljica, iako je svojim znanjem i kulturom nadilazila kralja, nije se nikad zbog toga ni uznosila ni oholila, već uvijek ostala skromna, jednostavna i čedna. Bila je i žena veoma dobra i samilosna srca pa je zdušno, velikodušno i nesebično pomagala mnoge siromahe. Crkva u molitvi na današnji dan ističe kako se sveta Margareta »čudesno odlikovala neobičnom ljubavlju prema siromasima«. Za kraljevinu Škotsku nije bilo boljih godina od onih pod vladavinom Malcolma III. i žene mu Margarete koju su - kako navode mnogi životopisci - dobrohotno gledali podanici, ljubio je muž, poštivali sinovi i kćeri, a ona se sva posvećivala svojoj duši i dobrobiti drugih.
Ne imajući vlastitih boli ni nevolja, nastojala je svim silama ublažiti boli drugih. Ne imajući obiteljskih ni dinastijskih poteškoća, pritjecala je u pomoć svima koji su trpjeli i mučili se. Kad se nalazila već na samrtnoj postelji, sva Bogu odana, primila je vijest - tešku vijest - da su joj muž i sin poginuli u vojnom pohodu protiv Vilima Crvenoga. Taj je križ primila u duhu pokore za sve nedostatke i ljudske nesavršenosti svoga života, od kojih ni sveci nisu posve slobodni. U duhu vjere bila je uvjerena da će se s mužem i sinom opet sastati u vječnosti.
Margareta je umrla 16. studenoga 1093. u Edinburgu, a sahranjena je u Dunferlinu. Svetom je proglašena god. 1249. Crkva u svom Časoslovu na spomendan sv. Margarete Škotske svojim svećenicima, a i Božjem narodu, nudi za čitanje odsječak iz pastoralne uredbe Radost i nada Drugog vatikanskog sabora o Crkvi u suvremenom svijetu. U tom je tekstu riječ o svetosti braka i obitelji. Ako se u braku i obitelji održavaju ćudoredna načela, onda je takav brak i sretan, u njemu vlada ljubav, sloga i sklad između bračnih drugova te njihova potomstva. Dokaz je za to bračni i obiteljski život svete Margarete Škotske.

Promatrajući bračni i obiteljski život sv. Margarete Škotske, dolaze mi na pamet riječi Stjepana Radića, koji je rekao: »Vjera je temelj moralnoj kulturi. Vjera uopće, a kršćanski nauk napose, temelj je poštenoga odgoja.«
Isto tako, promatrajući poštenje u braku i obitelji svete Margarete Škotske, dolazi mi na pamet ono što je Antun Radić, brat Stjepanov, godine 1902. pisao u Domu o hrvatskom poštenju: »Jest, ima još staroga hrvatskog poštenja, ne bojmo se! A kada budemo mogli tako kazati, onda će nam odmah biti lakše na duši, jer bez svega Hrvatu kako-tako, ali bez poštenja - bome nikako!... Pa kakvo je onda to hrvatsko poštenje? - pitate. To vam je ono, kad se sastanu Hrvati pa ti se čini kao da se je sastala jedna obitelj, jedna familija, kao da su sve to rođaci; to je ono, kad jedan drugoga ne bi u nevolji ostavio, a kamoli izdao - za živu glavu; to je ono, kad se jedan drugim diči, kao otac sinom, kad svi imadu jedno dobro srce, jednu milu dušu. Jednom riječju: Hrvatsko poštenje - to je hrvatsko bratinstvo. Ima li još toga poštenja, toga bratinstva? Nije li nas tuđin već tako raztočio, da će brat brata izdati za volju tuđinu?...«
Na misli Antuna Radića nadodao bih samo da je hrvatsko i svako drugo poštenje jedino ono koje se temelji na ćudorednom zakonu, pogotovo kršćanskom. Kršćanski je ćudoredni zakon oplemenio život, brak i obitelj ne samo sv. Margarete Škotske, već sviju onih, i pojedinaca i obitelji i naroda, koji su nastojali po tome zakonu živjeti. Ako je to tako, onda mirne duše možemo reći da će i u buduće biti hrvatskoga poštenja, ako hrvatske obitelji i ako hrvatski narod bude nastojao živjeti prema Evanđelju, onako kako nas uči vrhovni učitelj čovječanstva Isus Krist.