Sveti Petar Claver

Sveti Petar Claver
U broj stvarno velikih misionara i velikih socijalnih radnika uopce, valja svakako ubrojiti i sv. Petra Clavera, isusovca, apostola crnackoga roblja u Kolumbiji. Njegov zivot i rad zadovoljava i najstroza mjerila istinskoga heroizma. Njega bez pretjerivanja, mirne duse, mozemo nazivati herojem krscanske samaritanske ljubavi. On je svojim sluzenjem robovima ispisao najljepse stranice djelotvorne ljubavi prema bliznjemu.
Petar Claver je sin Katalonije. Rodio se najvjerojatnije 25. lipnja 1580.g. u Verdu, u krilu dobre i duboko krscanske radnicke obitelji. Odgojen krscanski, rano je poceo misliti na duhovni stalez. Prema tadasnjem obicaju veoma mlad, na blagdan Bezgresnog Zaceca 1594.g., primio je klericku tonzuru. Od god. 1596., zapoceo je s visim naukama na isusovackom sveucilistu u Barceloni. Tamo je dobio zvanje za Druzbu Isusovu pa je 7. kolovoza 1602.g., stupio u isusovacki novicijat u Tarragoni. Dvije godine kasnije s velikom je poboznoscu i duhovnom utjehom polozio prve redovnicke zavjete.
Nakon toga je nastavio studij filozofije u kolegiju Montesion u Palmi, na otoku Mallorki. Tiijekom 3 godine zivio je ondje pod istim krovom sa svetim vratarom kolegija, bratom Alfonzom Rodriguezom, koji je na njega izvrsio izvanredan utjecaj. Cesto je s njim razgovarao, govorio mu je o svom misionarskom zvanju, a sveti ga je starac poticao na rad u misijama. Petar ce kasnije priznati da su to bile najljepse godine njegova zivota.

Studij teologije Petar je zavrsio u kolrgiju Belen u Barceloni. Jos nije bio ni zaredjen za svecenika kad ga poglavari odabrase za misiju Nova Granada u Kolumbiji. Pod dubokim dojmom brata Alfonza Rodrigueza, Petar je, unatoc studiju teologije, vise puta otklonio svecenicko dostojanstvo. Cinio je to iz poniznosti. Na nagovor oca Alonsa de Sandovala, apostola crnackoga roblja, koji je trazio pomocnika, Petar se konacno 1616.g., dao zarediti. tada mu je iz Rima pisao general o. Mucio Viteleschi ovako: "Briga za duhovnu pomoc i pouku crnaca zadatak je sto ga ja visoko cijenim i smatram hvalovrijednim."
Sveti Petar Claver se za svoj veliki apostolat dobro pripremio. Oruzje mu se sastojalo u spremnosti na sve, u herojskoj poniznosti i ljubavi, u apostolskoj poslusnosti prema Crkvi. Uz to je imao uza se, kao ucitelja oca Sandovala. Taj je covjek sve do u nase dane ostao gotovo nepoznat, a ipak je cinjenica da je on bio jedan od prvih apostola povijesti, a pogotovo Crkvene, kome je do svijesti dosla nepravda sto se cinila crncima, koje su lovili i prodavali kao radnu snagu. I upravo njemu valja zahvaliti za pocetak apostolata medju crnim robovima u Cartageni, velikom luckom gradu, kamo su dovodili robove iz Afrike. Za taj se apostolat iz Europe narocito zalagao nadbiskup Seville, don Pedro Castro y Quionones.

Petar Claver se od prvaoga dana svoga rada svojski stavio na sluzbu i raspolaganje crnim robovima, koji su ga zbog toga zavoljeli kao oca, a njegov je rad ispunjao udivljenjem i mnoge dobronamjerne bjelce. Revni je apostol u isusovackome kolegiju u Cartageni, u blizini porte, izabrao izbicu u koju su mogli dolaziti crnci. Tu je imao svega: duhana, datulja, secera i stotinu drugih stvarcica za koje znase da ih crnci vole. I to bi im darivao, a s time i svoje srce. Robovi, s kojima se neljudski postupalo, imali su u njemu pravoga oca i najvjernijega prijatelja. Zato su obicavali govoriti: "Petar Claver bi zapravo morao biti crnac, jer nas jedan bijelac nikad ne bi znao tako ljubiti."
A kad bi se koji brod, natovaren crnackim robljem, priblizavao Cartageni, cijeli bi se grad pokrenuo. U tropskoj zegi cekali su "los Patronos" na svoju "robu", da ustanove u kakvom je stanju. Medju silnim mnostvom u luci, koje nije mislilo da su i ti crnci ljudska bica, da su Bozji stvorovi i Bozja djeca, da su osobe koje bi morale uzivati temeljna ljudska prava, dakle i slobodu, nasla su se dva covjeka koja su na njih gledala onako kako je trebalo i koja su im najljudskije pristupala. Bili su to oci Sandoval i Claver. Na dan svoje profesije u travnju 1622.g., Petar Claver je svojim redovnickim zavjetima dodao jos i taj, da ce raditi oko obracenja crnaca. Tu je obvezu potpisao ovim rijecima: "Petrus Claver, Aethiopum smper servus" - Petar Claver, zauvijek rob Etiopljana. Tim su imenom tada nazivali sve crnce.

Sveti i revni apostol vodio je statistiku o broju krstenja. Iz nje doznajemo da ih je imao preko 30 000. Svaki je pokrsteni crnac kod krstenja dobio medalju koju bi nosio oko vrata, a to je ujedno bio vanjski znak da je krscanin. U pozrtvovnom radu oko crnaca u Cartageni, Petar je ustrajao 34 godine.
Njegov se apostolat nije zaustavio samo na krstenju. On je i dalje o pokrstenima vodio svestranu brigu. Medju njima je promicao cestu pricest, a zbog toga je sate i sate prosjedio u ispovjedaonici marno ispovijedajuci. Svojim je vjernicima usadjivao u srce poboznost prema Isusovoj muci, Ranama Kristovim i Raspetome. To je za njegove patnike bilo najblize i najpotrebnije. Poticao ih je na poboznost prema Gospi, a za crnce je osnovao i vodio Marijinu kongregaciju.

Uz taj veoma naporan rad, u vrlo teskoj i sumornoj klimi, Petar si je nadodavao jos i druge dragovoljne pokore: postio je, po noci bdio i molio, zivio u krajnjem siromastvu, pristupao bolesnicima koji su zbog svojih rana strasno izfledali i ljudskoj naravi bili odbojni. Sv. Petar Claver se u svom duhovnom zivotu, uz razmatranje Evandjelja, hranio i duhovnom naukom: sv. Bernarda, svoga ucitelja sv. Alfonza Rodrigueza - cini se da je imao kod sebe boljwznicu s uputama koje je od njega u mladosti primio - a zatim spisima casnoga oca Luisa de la Puente.
Sv. Petar Claver bio je mistik u potpunom smislu. Gospodin ga je obdario i nekim izvanrednim darovima: lakocom da cita u ljudska srca, darom prorostva i ozdravljenja bolesnika. Ostao je svjez i dorastao ovom apostolatu sve do u starost. Sve je probleme znao energicno rjesavati, pa nije ustuknuo ni pred kakvom poteskocom.

Kad se 1651.g. razbolio, prikazivao je sve svoje molitve i patnje, za ljude crne rase. Za njih je radio i zrtvovao se. Njima je ostao vjeran i na bolesnickoj postelji, na njih je mislio do posljednjeg casa.
Nije cudo da je 8. rujna 1654.g., cijeli grad Cartagena bio potresen njegovom smrcu.
Blazenim ga je proglasio 1851.g., papa Leon XII., proglasio ga je svetim 15. sijecnja 1888.g., zajedno s njegovim duhovnim uciteljem Alfonzom Rodriguezom. Isti ga je papa proglasio "UNIVERZALNIM ZASTITNIKOM MISIJA MEDJU CRNCIMA".