Atanazije je rođen u Egiptu, vjerojatno u tadašnjem glavnom gradu Aleksandriji i to oko 295. godine, dakle dok su još trajala progonstva kršćana. Zanesen kršćanskim asketskim idealima Atanazije je još kao mladić otišao u pustinju gdje je bio učenik sv. Antuna pustinjaka. Atanazijev će se teološki talent razviti za arijanske krize. Arije je bio svećenika koji je nijekao Kristovo božanstvo. Atanazije je znao da ako Krist nije Bog onda je kršćanstvo, ma kako lijepo bilo, samo ljudskoga a ne božanskog porijekla. Atanazije prati svog biskupa na I. opći sabor u Niceji gdje je bilo osuđeno arijanstvo i proglašen pravovjerni nauk o istobitnosti Sina s Ocem. Arijeva osuda na saboru nije još značila i kraj arijanstva jer će se glavna borba voditi tek kasnije. U tu će borbu Atanazije uložiti sve svoje sile, dosljednost i nepomirljivost sa zabludom i tako postati jednim od najsjajnijih likova crkvene povijesti. Aleksandrijski biskup Aleksandar umro je 17. travnja 328. a naslijedit će ga u službi Atanazije. Puk ga je primio s oduševljenjem, veličajući ga kao "vjerodostojnog kršćanina, asketu i pravog biskupa". Kao biskup morao je mnogo trpjeti. Bio je klevetan, proganjan: četiri puta prognan iz svoje biskupije. No, svojim je spisima i govorima branio pravovjeran nauk spreman za njega žrtvovati i vlastiti život. Umro je u noći između 2. i 3. svibnja 373. naravnom smrću.