Sveti Marin

Sveti Marin
(? - 366.), podrijetlom s otoka Raba, osnovao je 301. godine republiku San Marino, najstariju postojeću Republiku.
Vjeruje se da je bio klesar ili kovač. Podrijetlom je iz mjesta Lopar na otoku Rabu. Za vrijeme rimskog cara Dioklecijana, bili su progoni kršćana pa je pobjegao sa prijateljem u Rimini, u Italiju. Sklonili su se u pustinjačke spilje iznad luke. Sv. Gaudencije, biskup Riminija, stupio je u kontakt s dvojicom Rabljana, krstio ih, kasnije zaredio za đakone i dao im imena Marin i Lav po dvojici mučenika (tal. Marino i Leo). Sv. Marin mnoge je obratio na kršćanstvo. Služio je kršćanima koji su bili na prisilnom radu zbog svoje vjere. Jedna mentalno poremećena žena lažno je govorila da je s njim u braku, pa je otišao živjeti u spilju podno brda Monte Titano kao pustinjak. Umro je prirodnom smrću, a relikvije mu se čuvaju u bazilici nazvanoj po njemu.

Zaštitnik je Republike San Marino, klesara, đakona i lažno optuženih ljudi. Talijani ga zovu "san Marino", a Englezi "saint Marinus". Poznat je u svijetu i pod imenima Marinao, Marinus od San Marina, Marinus Dalmatinac i Marinus od Dalmacije. Spomendan mu je 3. rujna, što je i državni praznik u San Marinu.