Sveti RIKARD, hodočasnik (VIII.st.)

Sveti RIKARD, hodočasnik (VIII.st.)
Rimski martirologij Rikarda predstavlja kao engleskoga kralja. To, medjutim, nije točan podatak. Točan je- iako nepotpun- jedan drugi podatak kojega donosi taj isti martirologij, prepoznajući u Rikardu oca sv. Vilibalda, biskupa Eichstadta, kao i svete Valburge, Podatak je nepotpun utoliko sto je rikard ujedno i otac svetoga Vundibalda, opata Heidenheima.
Možda je Rikard bio nesretan kralj. Budući da nije posjedovao odlike kralja: odvažnost, sposobnost odlučivanja, pravadnu strogost-urotom je zbačen s prijestolja, a možda je i sam , shvativši kako je nesposoban, abdicirao kako bi slijedio neke druge, tajanstvene i duhovne težnje.
Bio on kralj ili ne, Rikard je u stanovitu trenutku svoga života zajedno s Vilibaldom i Vunibaldom napustio Englesku i pošao prvo u Rim, kako bi iskazao počast relikvijama svetoga Petra i Pavla, a potom u Svetu Zemlju.
Samo je Vilibald prošao čitav program hodočasća. Njegov se brat zaustavio u Rimu, dok ih je otac bio ostavio još u mjestu Lucca, gdje je, svladan umorom, nenadano preminuo 720.godine.
Rikard je sa svim počastima sahranjen u crkvi sv. Fredijana, te su ga mještani ubrzo počeli štovati zahvaljujući brojnim čudesima, koja su stala cvjetati oko njegova groba. Više se od toga ne zna o ovom tajanstvenom hodočasniku.
O njegova dva sina i kćeri Valburgi znade se, medjutim, kako su blisko suradjivali sa sv. Bonifacijem oko obraćenja Njemačke i organiziranja Crkve u toj zemlji.