Otilija od Alzasa

Otilija od Alzasa
(oko 662 - 13. prosinca 720) je svetica  katoličke crkve i pravoslavne crkve.

Otilijin život opisan je u brojnim legendama. Otilija od Alzasa rođena je oko 662. godine u Alzasu. Otac joj je bio Atih, vojvoda Alzasa i osnivač dinastije. Otac Atih godinama je očekivao da mu žena rodi muškog nasljednika. Kada je konačno rodila dijete ispostavilo se da je devojčica i, štaviše, da je rođena slijepa. Razjaren, Atih ju je protjerao od kuće. Otiliju su odgajale redovnice te se tako kod nje razvila ljubav prema Bogu. Krstio ju je sveti Erhard u petnaestoj godini života. Tada se, prema legendi, dogodilo čudo i Otilija je progledala. Saznavši za radosnu vijest, Otilijina majka je poslala svoga sina (rođenog godinu dana nakon Otilije) da je dovede na očev dvor. Dolazak Otilije na dvor podsjetio je njenog oca na najveće razočarenje u svom životu. U bijesu je izvadio mač i ubio svoga sina. Otiliju je okrivio za smrt svoga jedinog nasljednika, no ipak je nije po drugi put protjerao. Pokajao se zbog svog postupka i čak dozvolio Otiliji da živi u njegovom dvorcu. Otilija je nekoliko godina kasnije pobjegla s dvora jer je otac obećao njenu ruku bogatom proscu. Vratila se iz progonstva u Friburgu tek onda kada je od oca dobila obećanje da je neće udati na silu. Pred smrt, otac joj je poklonio svoj dvorac u Hohenburgu, a za sebe i svoju ženu je izgradio samostan u kome su oboje proveli ostatak života. Otilija je sagradila u podnožju brda u blizini Hohenberga crkvu Svetog Martina, samostan Nidermunster, a na vrhu brda kapelu koju je posvetila Ivanu Krstitelju. Kapela joj je postala omiljeno mjesto u kojoj je provodila dane u molitvi. U samostanu je primala hodočasnike koji su dolazili iz raznih dijelova Europe, neki čak i iz Škotske. Umrla je 13. prosinca 720. godine. Katolička crkva obilježava dan svete Otilije 13.prosinca. Zaštitnica je slijepih ljudi, Alzasa i Francuske.