Sveti Josip Patrijarha -'Egipatski'

  • Ispis
  • Detalji
  • Kategorija: Svetac dana
  • Objavljeno Nedjelja, 11 Prosinac 2016 06:19
  • Hitovi: 2762

Sveti Josip Patrijarha -'Egipatski' je bio jedanaesto dijete njegova oca Jakova, a prvo od dvoje koje je imao sa svojom voljenom ženom, Rahelom. Jakov ga je volio više od sve djece, pa su njegova braća bila ljubomorna. Jedne noći Josip je usnuo da će postati gospodar nad svojom braćom koja će mu se klanjati. Oni ga zbog toga još više zamrziše i odluče ga ubiti. No, najstariji od sve braće, Ruben, u zadnji se trenutak predomisli, pa ga prodaše trgovicima koj
i su karavanama prolazili, idući u pravcu Egipta.
U Egiptu je Josip postao sužanj u kući faraonovog činovnika Potifara. Josip je brzo zadobio njegovo povjerenje, pa ga je postavio za upravitelja kuće. Potifarovoj ženi Josip se svidi i odluči ga zavesti, no on njene namjere odbija ostajući vjeran gospodaru. Ljuta njegovim postupkom, ona ga optuži da je on nju zavodio. Zbog toga Josip dospijeva u zatvor gdje njegova pamet i spretnost brzo dolaze do izražaja. Bio je vrlo omiljen, a tumačio je snove dvojici faraonovih slugu.

Jednom faraon usnu san koji mu nitko nije uspio protumačiti. Sluge se sjetiše Josipa pa ga preporuče faraonu. Faraon mu ispriča san u kojem je usnio sedam debelih krava, a potom i sedam mršavih krava koje su pojele one debele. Osim njih usnuo je i sedam šturih klasova kako gutaju sedam jedrih klasova. Josip, uz Božju pomoć, pretkaže faraonu sedam sušnih godina koje će uslijediti nakon sedam plodnih godina. Preporučio je faraonu da se na to pripremi. Faraon ga za nagradu postavi za upravitelja dvora.

Nakon sedam godina obilja tijekom kojih je Josip skupio zalihe uslijedio je sedam gladnih godina. Žita nije bilo nigdje osim u Egiptu, pa su Josipova braća došla u Egipat kupiti ga. Josip ih je prepoznao, ali oni njega nisu. Stavio ih je na kušnju kako bi vidio jesu li se promijenili. Zadržao je jednog od njih u zatvoru i naložio im da sljedeći put povedu Benjamina, najmlađeg brata. Benjamin je, uz Josipa, bio jedino Jakovljevo dijete s Rahelom. On nije želio pustiti ga, ali mu braća obećaju da će ga vratiti nazad.

Sljedeći put kad su bili u Egiptu, Josip naredi da se u Benjaminovu vreću sa žitom ubaci zlato kako bi ga mogao optužiti za krađu.

Braća nisu željela pustiti Benjamina znajući kako bi njihov stari otac umro od tuge. Preuzeše krivnju na sebe. Vidjevši da su mu se braća promijenila Josip im se odaje. Nakon toga braća se vratiše po oca i nastaniše se u Egiptu.

Štovanje - spomen na Josipa Patrijarhu - 'Egipatskog' - nalazio se u originalnom Jeruzalemskom Martirologiju. U Jeruzalemu je bio spomendan 4. rujna.

Sveti Josip se slavi kao jedan od Svetaca Praotaca u kalendaru Armenske apostolske Crkve - 26. srpnja. -počevši od Adama sve do Gideona. Sveti Josip je oko sredine ovog velikog spomendana od Adama do Gideona. U istom mjesecu - 30.srpnja je spomendan Svetih Makabejaca, Eleazara svećenika i Šamuna i njegovim 7 sinova. Dan iza toga - 31. srpnja je spomendan Proroka malih dvanaest.

U svim Pravoslavnim Crkvama  i Katoličkim Crkvama bizantskog obreda Sveti Josip Patrijarh se časti kao "Josip Preljepi" (Joseph the all-comely), ne samo radi fizičke skladnosti, no više po njegovoj duhovnoj ljepoti. Svetog Josipa 'Egipatskog' je proslavio đakon Sveti Efrem Sirski veličanstvenom himnom u kojoj navodi da je Sveti Josip Patrijarha tip - pralik Spasitelja Isusa Krista.

"Govor o Josipu Krjeposnome" od  Sv. Efrema Sirijskoga.

"Jer kao što Gospodin * bi poslan  k nama iz krila Očeva, * da nas sve spasi, Tako i mladi Josip * iz krila Jakovljeva bi poslan na zahtjev * svoje rođene braće.

I baš kao što su Josipova * okrutna braća, čim su ga vidjeli * da im se približava, Počeli stvarati * zlo protiv njega,iako je nosio * mir od njihova oca, * tako su Židovi, uvijek tvrda srca, * čim su vidjeli Spasitelja, rekli, *  'Ovo je baštinik, ubijmo ga, * i sve će biti naše ". I baš kao Josipova braća * rekoše, 'Učinimo tako, * i ostvarit svoje snove ', *              na isti način su i Židovi govorili: * 'Hajde ubijmo  Ga  i neka  to bude * naša baština. " Josipova braća, * dok su jeli, prodadu ga, * u namjeri da ga ubiju. Na isti takav način * mrski Židovi, dok su jeli Pashu, * ubiše Spasitelja. Odlazak Josipov * u Egipat označava  silazak na zemlju * našega Spasitelja.

A kako je Josip * u bračnoj sobi pogazio svu * snagu grijeha, stavivši na svijetlo * zadobije pobjedu,                         protiv egipatskih žena, * njegovih ljubavnica, tako isto i Gospodin, * Spasitelj naših  duša                                  svojom desnom rukom, * spuštajući se u pakao, uništio svu * tu moć straha * i blizine nepobjedivih tirana.                Kada je Josip * pobijedio grijeh bačen je u tamnicu * do časa svojega krunjenja  tako je Gospodin, * da bi mogao uzeti  sve  grijehe svijeta, * bio položen u grob.  Josip je u zatvoru * bio pune dvije godine, došavši potom * u veliku slobodu; a Gospodin, * moćan, ostao je u grobu tri dana, * ne strulivši. Josip, na nalog faraonov * je izveden milostivo iz zatvora, * kao pravi pralik, kada lako tumači * značenje snova  i ukazuje na obilje žitarica * ono što će se dogoditi;                 dok je naš Gospodin [Isus Krist] * uskrsnuo od mrtvih vlastitom moći, * skršivši moć Pakla, moleći Oca * za naše oslobođenje, naviještajući uskrsnuće * i vječni život. Josip zauzme mjesto * u faraonovim bojnim kolima, zadobivši vlast * nad cijelim Egiptom; dok je naš Spasitelj, * kralj prije svih vjekova, uzašao na nebo * na oblaku svjetlosti,                    zauzeo mjesto u slavi * o desnu stranu Oca,  nad Kerubima, * kao Jedinorođeni Sin.

¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨

Pravoslavne Crkve spominju Svetog Josipa Praoca liturgijski na zajednčki Spomen Svetih Praotaca ( na drugu nedjelju prije Božića.  Posebni i pojedinačni spomen na Svetog Josipa Patrijarha je na Sveti (Veliki) Ponedjeljak - u Svetom tjednu. To štovanje Svetog Josipa Preljepog na Veliki Ponedjeljak  nalazimo u velikoj Ruskoj pravoslavnoj Crkvi.

Bogoslužje Velikoga tjedna: Jutarnje bogoslužje na Sveti (Veliki) ponedjeljak

U ponedjeljak u Velikom tjednu Crkva časti blaženoga i plemenitoga Josipa Svega Lijepoga i prisjeća se  smokvina stabla koje je Gospodin prokleo i koje je potom usahlo.

Kondak (vrsta himni u bogoslužju Istočne Crkve) i Ikos (kratki napjev u liturgiji Istočne Crkve iza kojega slijedi Kondak)Svetoga ponedjeljka - jutarnja.

Ton 8: Jakov oplakivaše gubitak Josipa, / ali njegov sin-pravednik sjedaše u nosiljci čašćen kao kralj./ Jer on ne bijaše prodan u roblje za užitke u Egiptu, /     već ga Bog  koji vidi srca ljudska proslavi / i okruni krunom nepotkupljivosti.


Ikos: Pridružimo našu tužaljku Jakovljevoj tužaljci i zaplačimo s njime za Josipom, njegovim mudrim i slavnim sinom koji je bio tijelom rob, ali je svoju dušu očuvao slobodnom i postao gospodar nad svim Egiptom. Jer Bog svoje sluge nagrađuje krunu nepotkupljivosti.


Postoje mnoge paralele između Josipa i Gospodina našega Isusa Krista.


Josip je bio rob "u tijelu", a naš Gospodin je uzeo lik roba – čovjeka, tj. čovječanstva.

Josip je bio prodan u ropstvo zbog zavisti svoje braće i to za 20 srebrnjaka –

Isus naš Spasitelj je bio izdan i prodan za trideset srebrnjaka, to je učinio njegov bliski suradnik, nedostojan apostol Juda zbog zavisti židovskih poglavara.

Josipa su braća bacila u jamu i kasnije je dospio u zatvor - naš Gospodin Isus Krist je otišao u mračan ponor pakla da spasi zarobljeno i utamničeno čovječanstvo.

Josip se nije na sve to puno žalio - Gospodin naš je šutio pred svojim tužiteljima.

Josip je časno odbio iskušenje kada ga je napastovala Potipharova supruga, za razliku od prvog Adama, koji je popustio napasti, a drugi Adam (Isus Krist) je bio savršeno bezgriješan i pokazao nam put do savršene čistoće.

Josip je postao Gospodar Egipta (Egipat = grijeh), a Isus Krist je iznad svega Gospodar Svoje ljudske naravi i omogućio nam da postanemo Gospodari svojega Egipta- svoje ljudske naravi.

Josip je bio uronjen u život zemlje koja je obilovala mnogim kušnjama (pogotovo kada je  postao druga najveća ličnost u Egiptu), ali on je ostao častan i dobar, i na kraju je spasio sav svoj narod - naš Gospodin Isus Krist je bio udubljen u mnoga iskušenja, a nijednom nije zgriješio i na kraju nam je omogućio da postanemo savršeni.

Josip je spasio svoj narod hraneći ga kruhom u vrijeme velike gladi.- Isus naš Spasitelj spašava čovječanstvo, hrani ga kruhom nebeskim – Svojim Tijelom i Svojom Predragocijenom Krvlju.